04/08/2025
Ne, Boban Stojanović ne priželjkuje smrt penzionerima
Dnevni list Alo i portal B92 objavili su vest o tome da je politikolog Boban Stojanović – kog nazivaju „promoterom blokada“ – juče na televiziji Nova S…
Čitalac nam je prosledio tekst Kurira o „srpskom geniju iz Male Sugubine“ čiji izum navodno koristi i Mercedes. Radi se o penzioneru Nebojši Miloševiću koji je tokom proteklih godina bio glavni protagonista u više reportaža dostupnih na Jutjubu. O njemu su izveštavali brojni mediji, neretko u prvi plan stavljajući to da je Milošević patentirao jedan deo koji se koristi u Mercedesovim vozilima. U pitanju je tzv. „hidrodinamički automatski menjač koji trenutno zovu retarder“, kako ga je sam Milošević opisao u reportaži Juronjuza. Međutim, hidrodinamički automatski menjač i retarder nisu isto i u vreme kada ih je Milošević „otkrio“ već su bili u komercijalnoj upotrebi.
Kako bismo proverili tvrdnje o izumu koji navodno koristi i Mercedes analizirali smo dostupnu dokumentaciju i stručnu literaturu, razgovarali sa ekspertima iz oblasti inženjerstva, strukovnim udruženjima i predstavnicima kompanija koje se bave proizvodnjom opreme za motorna vozila. Naposletku smo razgovarali i sa Nebojšom Miloševićem i saslušali njegovu stranu priče.
Ukratko, naša analiza može se sumirati kroz četiri zaključka:
Gotovo svaki medijski sadržaj o Nebojši Miloševiću počinje pričom o njegovom prvom patentu iz 1967. godine – mašini za prikupljanje polena. Jedino ovaj Miloševićev patent se – na osnovu dostupnih dokaza – sa potpunom sigurnošću može nazvati patentom jer se u reportaži TV Palma plus vidi patentna isprava za ovu mašinu. Nakon ovog otkrića je dobio stipendiju za studije u Dubrovniku, gde je studirao brodogradnju, ali nije diplomirao zbog problema s poznavanjem engleskog jezika, ispričao je Milošević za Tragač.
Tokom 1972. i 1973. godine, a nakon odustajanja od studija, Milošević odlazi u vojsku, gde, između ostalog, otkriva hidrodinamički automatski menjač, za koji srpski mediji 50 godina kasnije tvrde da ga koristi Mercedes. Nismo uspeli da pronađemo patentnu ispravu za ovaj izum u reportažama o Miloševiću, a ona se ne može naći ni u pretragama Zavoda za intelektualnu svojinu Republike Srbije ili na servisu Gugl patenti. Zbog toga smo Miloševića pitali da li takav dokument postoji, na šta nam je on odgovorio da je patent prijavljen ali da za njega „ne postoji patentna isprava“. Kako navodi, razlog za to su tadašnji međunarodni zakoni o patentima i učestala krađa patenata.
Milošević za Tragač objašnjava da je odmah po otkrivanju hidrodinamičkig automatskog menjača – dok je još bio u vojsci – taj patent ponudio Mercedesu. „Posle jedno desetak, 15 dana, na srpskom jeziku, dobio sam odgovor da njih to mnogo interesuje. No, pošto je to zaštićeno u Jugoslaviji – po tom međunarodnom patentnom pravu – da ja to ponudim prvo proizvođaču u Jugoslaviji. Ja sam onda, pošto je ovde Zastava radila neke kamione, (…), otišao u Zastavu“, objasnio nam je Milošević.
Nebojša Milošević je u Zastavi (Crvena Zastava, Kragujevac) proveo 10 godina (od 1973. do 1983. godine), radeći između ostalog na menjačima modela automobila Jugo 45 i 55, i Florida. U reportažama o Miloševiću se vidi i povelja za „doprinos u razvoju i osvajanju proizvodnje automobila Jugo 45“ koju je izdala kragujevačka Crvena Zastava, kao i zahvalnica Laboratorije Vojnotehničkog instituta. Milošević je definitivno doprineo automobilskoj i vojnoj industriji Jugoslavije i svakako nije zaslužio da ostane bez posla i s malom penzijom, o čemu je svedočio za Tragač ali i u drugim reportažama. Ipak, priče o njemu iz medija su svakako preuveličane, nedovoljno proverene i/ili domaštane.
Iako se u stručnim publikacijama koje smo pronašli (1, 2) navodi da se radi o dve povezane stvari, Miloševićeva tvrdnja da je hidrodinamički automatski menjač ono što se danas naziva retarder (još nazivan i usporivač) – nije sasvim tačna. Navedena literatura objašnjava da se retarderi mogu nalaziti na različitim mestima u pogonu, ali da su često deo koji se dodaje na menjač.
Radi dodatne provere, pitali smo docenta na Mašinskom fakultetu u Nišu dr Živojina Stamenkovića da li je moguće da se radi o jednom delu vozila ili su ipak u pitanju dva različita dela. „Menjači menjaju brzine, ali se isto tako i koči i motorom, a ne samo kočnicama. Retarder se dodaje na menjač i integriše se u njega“, objasnio nam je Stamenković. Dakle, retarder nije hidrodinamički automatski menjač, nego sprava koja može biti deo menjača. Stamenković za Tragač u kontekstu Miloševićeve priče još dodaje i da retarder svakako nije Mercedesov patent.
Hidrodinamički automatski menjač ušao je u masovnu upotrebu još 1939. godine (desetak godina pre Miloševićevog rođenja 1948. godine). To je Tragaču potvrdila i Monika Šovlin iz Američkog udruženja inženjera mehanike: „Dženeral Motors Hidramatik je prvi automatski menjač koji se masovno proizvodio nakon njegovog uvođenja 1939. godine.“ Dženeral Motors ovo spominje i u svom godišnjem izveštaju iz 1939. godine.
S druge strane, postoji nekoliko vrsta retardera, ali on se u širem smislu može definisati kao „pomoćni kočioni sistem koji omogućava kočenje vozila bez upotrebe konvencionalnih kočnica“. Retarderi se koriste u velikim vozilima poput kamiona i autobusa, a korišćeni su i u lokomotivama. Milošević je u reportaži Juronjuza rekao da je on otkrio „hidrodinamički automatski menjač koji trenutno zovu retarder“, ali je ipak mislio na hidrodinamički retarder, što nam je i potvrdio tokom razgovora.
Prvi hidrodinamički retarder razvila je kompanija Vojt (nem. Voith) krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina prošlog veka. To dokazuje više naučnih radova (1, 2, 3) kao i svedočenja same kompanije o njenim inovacijama. Prvi serijski proizvedeni retarderi Vojta za lokomotive ušli su u upotrebu 1961. godine u Sjedinjenim Državama, a 1968. godine razvijeni su prvi retarderi za autobuse i kamione. Ovo za Tragač potvrđuju i iz same kompanije Vojt:
„Nebojša Milošević mi do sada nije bio poznat. Međutim, kratkom pretragom ustanovio sam da on verovatno jeste realizovao i uspostavio neke izume u automobilskoj industriji bivše Jugoslavije. Ipak, tehnologiju retardera razvio je Vojt AG u Hajdenhajmu na Brencu [u Nemačkoj prim. aut] i ona je prvi put korišćena u komercijalnim vozilima 1968. godine“, objašnjava za Tragač potpredsednik za globalne komunikacije kompanije Vojt turbo koja je deo Vojt grupe.
Takođe, u otvorenoj arhivi dokumenata kompanije Mercedes-Benc se još 1969. godine spominje da je u jedno njihovo vozilo ugrađen retarder. Dakle, u trenutku kada Milošević – prema njegovim svedočenjima – još uvek nije otišao u vojsku i izumeo ono što bi se danas nazvalo retarderom, ove naprave su, u svojim različitim verzijama, već bile u komercijalnoj upotrebi.
U tekstovima Juronjuza i Kurira se navodi da je Milošević u vojsci „došao do izuma koji je primenu našao u Mercedesovim automobilima“, misleći na njegov tzv. „hidrodinamički automatski menjač, koji trenutno zovu retarder“.
Međutim, kako smo ranije objasnili, retarder se ne koristi u automobilima, već u velikim vozilima poput kamiona i autobusa. To nam je u razgovoru potvrdio i sam Nebojša Milošević. „Na osnovu literature koju sam koristio došao sam na ideju da napravim hidrodinamički automatski menjač za automobile, odnosno za teške kamione“ objašnjava Milošević. Na naše pitanje o tome da li se retarder onda koristi u automobilima ili u težim vozilima Milošević pojašnjava: „Ne, nije to, nema pojma to za putnički automobil – to je za teška vozila“.
Milica Blagojević, FakeNews Tragač