Ne, u holu Crvenog krsta u Ženevi nema table “Budi human kao što je Srbija bila”


U medijima se najmanje osam godina kao istorijska činjenica pojavljuje informacija da u holu zgrade Međunarodnog Crvenog krsta u Ženevi postoji, odnosno da je postojala, tabla sa natpisom „Budi human kao što je bila humana Srbija 1885”. Kako se navodi, ova tabla postavljena je u znak sećanja na priznanje koje je ova organizacija dodelila srpskoj Vladi i narodu. Uvidom u arhive Crvenog krsta, istorijske izvore, memoare humanitaraca iz tog vremena, kao i kontaktom sa Međunarodnim Crvenom krstom nismo uspeli da nađemo dokaz da je ova tabla ikada postojala.

Verzija ove epizode iz Srpsko-bugarskog rata koja se često sreće na društvenim mrežama i onlajn medijima glasi da je nakon izbijanja rata Bugarskoj bilo potrebno dopremiti pomoć koju je za nju prikupio Međunarodni Crveni krst. Kako se dalje navodi, „ironično, jedini put do Bugarske vodio je preko Srbije”, te je tada „vojna komanda Srbije prekinula rat na jedan dan, otvorila liniju fronta i propustila medicinski transport preko svoje teritorije”. Osim toga, navodi se da je Srbija ovom transportu „dodala lekove, ćebad i krevete iz svojih zaliha i bugarskim vojnicima predala sve što je neophodno za otvaranje jedne bolnice”.

Proverili smo ove navode u raspoloživim istorijskim izvorima i, iako je nesumnjivo da je osnova priče istinita, odnosno da je zaista postojala misija Crvenog krsta koja je preko Srbije išla do tada neprijateljske Bugarske i da je za taj svoj čin Srbiju pohvalio Međunarodni Crveni krst, ostali navodi ili nisu tačni ili nismo uspeli da za njih pronađemo dokaze.

Razmena medicinske pomoći u Srpsko-bugarskom ratu (Pirot, 1885)

Da li postoji tabla sa natpisom
„Budi human kao što je Srbija bila 1885”
u holu zgrade Crvenog krsta u Ženevi?

Iz Međunarodnog Crvenog krsta u Ženevi za Tragač odgovaraju da nisu uspeli da uđu u trag tabli iz medijskih napisa. Odgovorili su nam i da su u pokušaju da nam izađu u susret kontaktirali i srodne institucije u Ženevi koje bi možda mogle da znaju nešto više, kao što su Centar za humanitarni dijalog u Ženevi, kao i Odeljenje za zaštitu arhitektonskog nasleđa (Conservation du patrimoine architectural) i Odeljenje za izgradnju i razvoj (Departements des constructions et de l’aménagent).

Pregledom istorijskih izvora ni mi nismo mogli da nađemo dokaz da je ovakva tabla postojala. U tekstovima koji su se pojavljivali u medijima nikada nije objavljena fotografija ove navodne table.

Međutim, iako ne postoje dokazi da je postojala tabla, postoje dokazi da je konvoj sa pomoći Bugarskoj zaista prošao preko Srbije, kao i mnogobrojni dokazi da su tadašnji humanitarci u tome videli humani i velikodušni gest Srbije koji jeste predstavljao presedan. Ipak, verzija koja je završila u medijima obiluje netačnostima i neproverenim informacijama.

Da li je jedini put bio preko Srbije?

Srbija nije bila, kako se pogrešno navodi, jedina moguća ruta za dostavljanje pomoći, ali je bila najpovoljnija i najkraća, iako je podrazumevala prolazak pored srpske vojske. Kako stoji u izveštaju Crvenog krsta Austrije koji je posredovao u navedenoj operaciji, u to vreme bila je jaka zima, Bugarska nije imala železnicu, a Dunav je bio nezgodan za plovidbu. Postojao je i kopneni prevoz koji bi preko Lom Palanke vodio u Sofiju, ali je on bio izuzetno skup i trajao bi duže. 

 

Da li je Srbija prekinula rat na jedan dan
da bi propustila medicinski transport
preko svoje teritorije?

Konvoj pomoći za Bugarsku krenuo je iz Beograda 22. decembra 1885. Delegacija je prespavala u Beloj Palanci da bi 23. decembra nastavila ka Bugarskoj kada su srpska prevozna sredstva kod Pirota zamenjena bugarskim. Primirje koje je baš tih dana potpisano između Srbije i Bugarske (jedan dokument 21, a drugi 22. decembra) nije nastupilo iz humanitarnih, već vojnih i diplomatskih razloga i trajalo je mnogo više od jednog dana.

Po tekstu Primirja ono je trebalo da traje do 1. marta 1886, a potpisivanjem Bukureškog mira 3. marta definitivno je i okončan ovaj rat. Treba napomenuti i da su kralj Milan Obrenović i bugarski knez Aleksandar Batenberg pristali na primirje još 28. novembra 1885, što se u dosta izvora smatra i krajem rata, budući da su tada zaustavljena vojna napredovanja. Međutim, nije se definitivno znalo da li će se rat nastaviti.

 

Da li je Srbija dodala lekove,
ćebad i krevete iz svojih zaliha?

Iz časopisa Crvenog krsta, pregledom tadašnje štampe i istorijskih izvora nismo uspeli da nađemo trag kojim bi ova tvrdnja bila dokazana. U Beogradu je tada postojala prodavnica i magacin Crvenog krsta, te je deo pošiljke za Sofiju bio ispunjen stvarima iz Beograda, ali te stvari po svemu sudeći nisu pripadale državi Srbiji. Jedan od organizatora ove misije, britanski humanitarac ser Kenet Barington, u pismu svojoj ženi pominje da je u Beogradu za 300 funti kupio potrepštine za bugarske ranjenike, a u izveštaju britanskog Crvenog krsta detaljnije se napominje šta je bio predmet kupovine u Beogradu, između ostalog, ćebad i dušeci.

Ono što mediji ne navode a za šta postoje dokazi, jeste da je kralj Milan obezbedio ovom konvoju transport kroz Srbiju, posebno kroz deo od Niša do bugarske granice gde nije postojala pruga.

 

Da li je Srbija pomogla državi
sa kojom je trenutno bila u ratnom stanju?

Da. Izveštaji kako Međunarodnog Crvenog krsta u Ženevi, tako i austrijske i britanske organizacije koje su direktno bile uključene u organizovanje ove misije, bez ikakve dvojbe navode da je ovakav potez Srbije presedan i da joj je na čast.

Centrala Crvenog krsta piše da je obezbeđivanje dozvole za prolaz pomoći neprijateljskim vojnicima kroz svoju teritoriju u potpunosti u skladu sa Ženevskom konvencijom, ali se dodaje i da tekst ove konvencije to nije postavio kao obavezu za zaraćene strane. Ovako velikodušna interpretacija humanitarne misli zakonodavca, navodi se, razlog je za aplauz, te se nadaju da će ovaj presedan postati zakon u budućnosti.

Crveni krst Velike Britanije ovu misiju naziva „zasigurno jednom od najinteresantnijih stvari u ovom ratu”. U ovom izveštaju se navodi da je propuštanje sanitarne opreme namenjene neprijateljskoj vojsci već veliki napredak, ali da je obezbeđivanje prevoznih sredstava na tom putu apsolutno novi akt velikodušnosti koji je na čast onom ko ga je učinio.

Verzija koja se pojavila u medijima je ovaj nesumnjivo humani gest dopunila površnim, netačnim i neproverenim informacijama, pa su one koje su istinite ostale u senci.

Samo u poslednja dva meseca o ovome su pisali Istorijski zabavnik i Srbija Danas.

Naknadna napomena (20. 9. 2020): Portal Luftika je prvobitno preneo netačan navod, ali je nakon analize FN Tragača na sam početak teksta dodao napomenu o grešci.

 

Danka Mihajlović, FakeNews Tragač

 

 

Ukratko

23/11/2023

Ne, tetovaža Ane Stanskovski nije trajna

Portali B92, Blic, Kurir, Luftika i Nportal objavili su viralnu priču o influenserki Ani Stanskovski, koja je istetovirala ime svog dečka na čelu. „Mnogi su bili u…

TOP 5 – NAJČEŠĆE LOKACIJE MANIPULACIJA