Ovih dana pojavila se (prilično zakasnela) vest da je Vojislav Koštunica, bivši predsednik SR Jugoslavije i bivši predsednik Vlade Srbije, objavio knjigu pod naslovom „Srpsko i demokratsko stanovište“. Mediji podsećaju da je Koštunica 2008. „vratio mandat narodu“ zbog protivljenja Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju EU, a i nakon prelaska u opoziciju glasno je zagovarao tezu da bi učlanjenje Srbije u EU donelo „više ekonomske štete nego koristi“.
Pomenuta knjiga nije prva koju je Koštunica objavio. Tu su, na primer, „Zašto Srbija a ne Evropska unija“ iz 2012, kao i „Politička neutralnost ili Evropska unija“ iz 2014, s poglavljima „Srbija je ugrožena“, „Uloga EU u razbijanju Srbije“ i „Ima li EU budućnost“. Budući da i danas na političkoj sceni imamo aktere koji tvrde da bi učlanjenje „ugrozilo domaću privredu“, u ovom tekstu postavljamo pitanje da li je ijedna zemlja postala siromašnija nakon ulaska u EU.
Iako bismo u kratkoročnoj perspektivi mogli da pronađemo neke izuzetke (na primer Grčku, koja je neposredno nakon učlanjenja doživela pad BDP po glavi stanovnika), dugoročno gledano svaka članica Unije je danas prosperitetnija nego što je bila kada je pristupila ovom savezu: Češka je povećala BDP po glavi stanovnika sa 9,5 hiljada evra na skoro 30, a Litvanija sa 5 na 27… Naši istočni susedi takođe imaju razloga za zadovoljstvo – stanje u Rumuniji i Bugarskoj je danas 3,5 tj. 3,9 puta bolje nego pred ulazak u EU.
Ipak, neko bi mogao da kaže: ako nema izražene ekonomske krize ili rata, prirodno je da zemlje postaju bogatije. I Srbija je bogatija nego što je bila u vreme poslednjih proširenja, 2007. i 2013. godine. Kako onda možemo da znamo da sve države iz prethodnog pasusa ne bi napredovale i bez EU? Ko zna – možda bi i više napredovale? Iako je reč o legitimnom pitanju, do adekvatnog odgovora je veoma teško stići, jer moramo da se krećemo putanjom „Šta bi bilo kad bi bilo“ (ŠBB-KBB). U procesu evrointegracija zemlje menjaju zakone i otvaraju tržište. Da to nisu učinile, ne znamo kakav bi im bio alternativni put. Što više vremena prolazi, teže je napraviti projekcije tog „alternativnog puta“, jer bi bio pod uticajem gomile akumuliranih i povezanih faktora.
Različiti eksperti su različitim ŠBB-KBB tehnikama dolazili do različitih rezultata. Na primer, istraživači sa Univerziteta Južne Danske zaključili su kako „deluje da članstvo u EU ne povećava prosperitet“. Oni su se u metodološkom smislu opredelili za poređenje članica EU sa drugim razvijenim zemljama (članicama Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj – OECD) koje nisu u EU. Međutim, šta je problem s takvom postavkom? Autori i sami navode da u ovoj drugoj grupi zemalja ima onih koje su mogle profitirati od proširenja EU i ugovora sa EU, iako se same nisu priključile (Island, Norveška, Švajcarska).
Grupa italijanskih istraživača došla je svojom ŠBB-KBB metodom do zaključka da su sve zemlje iz talasa najvećeg proširenja (2004) profitirale od članstva u Uniji, tj. da bi im BDP po glavi stanovnika zasigurno bio manji da se nisu integrisale. Vredno je pomena i istraživanje Eurobarometra iz 2025. koje pokazuje da skoro tri četvrtine građana EU smatra da je njihova zemlja imala benefita od učlanjivanja u EU, ali i najava sa Islanda – zemlje s petim svetskim BDP-om po glavi stanovnika – da bi uskoro mogao biti raspisan referendum o reaktiviranju evrointegracija.
Stefan Janjić, FakeNews Tragač