Iako je Bugarska uvela evro tek prvog dana 2026, ćirilični ispis „ЕВРО“ prisutan je na novčanicama evra (ispod latiničnog i grčkog) još od 2013. godine. Kada je lansirana tadašnja serija apoena, Evropska centralna banka znala je da može biti mirna dugi niz godina (bar što se tiče dizajna), jer bi eventualni novi alfabetski apdejt usledio tek u dalekoj budućnosti, kada i ako Gruzija postane članica i potom ispuni niz strogih kriterijuma.
Dakle, dok se ne pojavi potreba za oznakom „ევრო“, latinica pokriva sve zemlje iz aktuelne „čekaonice“ evrozone, a ćirilica – osim Bugarske – kandidatkinje Crnu Goru (koja je evro uvela unilateralno), Srbiju, Severnu Makedoniju, Bosnu i Hercegovinu i Ukrajinu. Međutim, da li će ove zemlje, ako se priključe Uniji, morati da prihvate evro i odbace dinar, denar, konvertibilnu marku i grivnu? Neko bi rekao „Naravno da neće – pogledajte Švedsku ili Češku“. Ipak, jedina članica EU koja zaista nema obavezu da uvede evro je Danska.
Kako je do toga došlo? Osnivanje zajedničke valute predviđeno je Mastriškim ugovorom iz 1992. godine, pri čemu je tadašnjim članicama ostavljen izbor da se izuzmu iz plana o ulasku u evrozonu. To pravo iskoristili su samo Ujedinjeno Kraljevstvo i Danska, što znači da je Danska nakon Bregzita ostala jedini izuzetak. Sve druge članice koje i dalje ne koriste evro imaju obavezu ga uvedu. Ipak, da li je „obaveza“ previše kruta reč? Poslužimo se analogijom: bilo bi to kao da detetu kažete da mora da završi fakultet, ali da je u redu i ako bude bilo večiti student.
Da bi neka zemlja postala članica evrozone mora da ispuni niz strogih kriterijuma (osim ako je u pitanju Crna Gora, koja je preskočila sve te dosadne formalnosti). Ostvarivanje ciljeva prati se na osnovu redovnih izveštaja, a kada se sve zazeleni – kao u slučaju Bugarske – zemlja je spremna da usvoji evro. Državama iz „čekaonice“ je u interesu da imaju što više ispunjenih kriterijuma, jer je to samo po sebi (bez obzira na uvođenje evra) signal zdrave ekonomije. Znači li to da je bugarska ekonomija zdravija od švedske? Ne bi se reklo: Bugarska je „diplomirala“ pre Švedske samo zato što Švedska namerno neće da prijavi poslednji ispit.
Sistem je, zapravo, osmišljen tako da učlanjenje u evrozonu možete da rastežete u beskonačnost: većina kriterijuma ispunjava se „spontano“ (kada, na primer, držite inflaciju ispod propisanog praga), ali jedan kriterijum je u prvom redu zasnovan na političkoj odluci, a to je učlanjenje u Evropski valutni mehanizam.
Švedska, dakle, ispunjava sve kriterijume osim tog. Češku dodatno muči inflacija, dok Rumunija, Poljska i Mađarska ne zadovoljavaju više propisanih kriterijuma. Istraživanje Evrobarometra iz 2025. pokazuje da većina građana Mađarske, Rumunije i Švedske podržava ulazak u evrozonu (u Mađarskoj čak 75% ispitanika), dok je udeo pozitivnih odgovora u Češkoj i Poljskoj tik ispod 50%. Napomenimo i to da Danska, iako izuzeta iz ovog procesa, vezuje svoju krunu za evro od njegovog nastanka, i to izuzetno uspešno.
Na kraju, ako Srbija postane članica Unije, može li da odabere „danski scenario“ i trajno odbaci uvođenje evra? Ne. Taj voz je otišao još devedesetih, a sve nove članice imaju obavezu da uđu u evrozonu. Naravno, niko ih ne sprečava da se postave kao Skarlet O’ Hara u „Prohujalo s vihorom“ („Misliću o tome sutra“), ili – što bi naši ljudi rekli – „Videćemo jedan dan od ponedeljka“.
Sve tekstove o Evropskoj Uniji iz rubrike Mitopedija pročitajte na ovom linku.
Stefan Janjić, FakeNews Tragač