Aprila 2023. godine iznenadio nas je sneg koji je pao u većem delu Srbije. Nekoliko godina ranije, videli smo ga i u maju. S druge strane, prethodnu Novu godinu smo čekali uz dosta prijatnu, takoreći, prolećnu temperaturu, koja je u pojedinim delovima Srbije dostizala i 20 stepeni. Leto je obeležila superćelijska oluja, kakvu i starije osobe s ovih prostora teško pamte. Očigledno je da se nešto dešava sa klimom. Naučnici već desetinama godina nastoje da nam objasne zašto se planeta ubrzano zagreva i apeluju na solidarnost i odgovornost u borbi protiv klimatskih promena. Međutim, kako to obično biva, njihova objašnjenja su komplikovana i često nezanimljiva, pa je mnogima lakše prepustiti se verovanju u tzv. alternativna tumačenja.
Jedno od takvih, alternativnih tumačenja, jeste da su za klimatske promene odnosno zagrevanje planete Zemlje odgovorni Milankovićevi ciklusi, a ne uticaj čoveka i masovno ispuštanje gasova staklene bašte u atmosferu. Ova tvrdnja već dugo se širi medijima i internetom, a ove godine plasirao ju je i Nebojša Radić sa Kembridža, koji se, doduše, na tom prestižnom fakultetu ne bavi klimatskim promenama već jezikom. U čemu je suština Milankovićevih ciklusa i zbog čega se toliko često povezuju sa klimatskim promenama?
Odgovor na ovo pitanje je jednostavan. Milankovićevi ciklusi zaista se bave nekom vrstom promena u klimi, pa ih je zato lako povezati sa klimatskim promenama o kojima danas često govorimo. Ipak, naš naučnik je istraživao dugoročne promene, s velikim naglaskom na ovo „dugo“. Klimatske promene koje su danas sve osetnije mogu se okarakterisati kao munjevito brze u odnosu na one kojima se bavio Milanković.
Početkom prošlog veka, Milutin Milanković je izučavao kako promene položaja Zemlje u odnosu na Sunce utiču na dugoročne promene klime na Zemlji. Konkretno, Milanković je govorio o tri promene: o promeni oblika Zemljine orbite, promeni nagiba ose rotacije Zemlje i promeni položaja Zemljine ose. Prva promena događa se u rasponu od oko 100.000 godina, druga u rasponu od oko 41.000 godina, a treća u rasponu od oko 23.000 godina. Podsetimo se, većina stručnjaka za klimu veruje da su promene koje nam se danas dešavaju počele sa industrijskom revolucijom, odnosno pre nešto više od 200 godina.
Dakle, iluzorno je Milankovićeve cikluse i promene u klimi koje oni objašnjavaju, povezivati sa aktuelnim klimatskim promenama. Milankovićevi ciklusi, recimo, objašnjavaju nastanak ledenih doba (poslednje se završilo pre oko 11.000 godina). U svemirskoj agenciji NASA napominju i da bi Zemlja, ukoliko bismo se vodili Milankovićevim proračunima, u ovom trenutku trebalo lagano da se hladi, a ne zagreva. Međutim, Zemlja se od 1880. godine do danas zagrejala za barem 1,1 stepen celzijusa, a od 1975. godine su ubrzano zagreva za između 0,15 i 0,2 stepena celzijusa na svakih 10 godina.
Konačno, profesor Fizičkog fakulteta u Beogradu Vladimir Đurđević plastično nam objašnjava zašto je povezivanje Milankovićevih ciklusa i trenutnih klimatskih promena apsurdno: „Od trenutka kad sam se ja rodio do danas temperatura je porasla blizu jednog stepena. Kada pričamo o Milankovićevim ciklusima, čak i da sam Keopsova piramida verovatno ne bih ništa primetio što se tiče klime“.
Ivan Subotić i Tijana Femić Bumbić, FakeNews Tragač