15/01/2026
Ne, „šok rešenja“ u TV Slagalici nisu „potpuno pogrešna“
Prethodnih dana Informer i Dnevnik iznova su pisali o kontroverznom zadatku iz TV Slagalice, navodeći da je posredi „bruka na RTS-u“ i da su „šok rešenja potpuno…
Letos sam se tokom godišnjeg odmora našao na pravom mestu u pravo vreme. Grčko ostrvo Egina, nedaleko od luke Pirej i inače je slabo osvetljeno noću, ali jedne od poslednjih avgustovskih noći na celom otoku – slučajno ili namerno – nestalo je struje. Izašao sam na terasu apartmana koji je bio udaljen oko tri kilometra od glavnog grada ostrva i ostao zapanjen prizorom koji sam ugledao na nebu. U pitanju je bila najveća zvezda padalica koju sam ikada video. Ili barem najveći trag zvezde padalice, pošto je upravo svetlucava, narandžasto-žuta posekotina ono što mi je pogled skrenulo ka nebu. Ubrzo se pojavila još jedna, a potom još jedna i još jedna. Ponestalo mi je želja, pa sam legao na pod terase i tokom narednih 15-ak minuta uživao u predstavi.
Iako znam da se, pogotovo u avgustu, svake godine može uživati u sličnim prizorima, nikada nisam izdvojio vreme da pronađem dovoljno neosvetljeno mesto, odem van grada i uživam u kiši meteora. Nakon predstave na Egini pokušao sam da dokučim odakle potiču sve te zvezde padalice. Nisam imao previše uspeha. Može biti da je u pitanju bio roj meteora Aurigid, premda se u onlajn izvorima ne navodi da posmatranjem ovog roja možete videti toliko zvezda padalica koliko sam ih ja video. Druga opcija je da su u pitanju ostaci Perseida, najpoznatijeg meteorskog roja koji bi opravdao količinu padalica koje sam video, ali je najvidljiviji ranije tokom avgusta, a ne u vreme kada sam ja posmatrao nebo.
Bilo kako bilo, matično telo i jednog i drugog roja meteora su komete. U slučaju Aurigida to je kometa Kis, imenovana po naučniku Karlu Klarensu Kisu, dok Perseidi nastaju od komete Svift Tatl čiju vezu sa meteorskom kišom je otkrio još u 19. veku italijanski astronom Đovani Skjapareli. Komete su nebeska tela koja poput Zemlje kruže oko Sunca, ali je njihova orbita oko Sunca znatno eliptičnija od Zemljine. Sačinjene su od leda i prašine, a na svom putu, pod uticajem Sunca isparavaju ostavljajući za sobom rep sačinjen sitnih čestica same komete i gasova.
Ono što nazivamo kišom meteora najčešće su zapravo ostaci repova kometa kroz koje Zemlja prolazi na svom putu oko Sunca. Čestice repa komete tada ulaze u našu atmosferu omogućavajući nam da vidimo prizore koje nazivamo zvezdama padalicama ili kišom meteora. I mada je moguće golim okom na nebu videti i samu kometu, takozvane zvezde padalice uglavnom nisu komete, već ostaci njenog repa. Isto tako, iako repovi kometa, ali i repovi asteroida koje češće viđamo, izgledaju kao vatreni ožiljci na nebu, u procesu njihovog nastajanja nema plamena vatre.
Zapravo, komete imaju dva repa. Prvi je sačinjen od čvrstih delova komete, a drugi od gasova uključujući metan, amonijak i druge. Sučneva svetlost jonizuje ove gasove i tako nastaje svetlost koju možemo videti na nebu. Zbog ove svetlosti, repovi kometa često su kroz istoriju povezivani sa vatrom, od Aristotela koji ih je smatrao vatrenim atmosferskim fenomenom do današnjih medija koji repove kometa često opisuju kao „vatrene“.
Ivan Subotić i Teodora Koledin, FakeNews Tragač