Ljudi se plaše onoga što ne razumeju – ova misao usko je povezana sa mitovima iz oblasti medicine kojima se FakeNews Tragač bavi relativno često. Iako je od prvog potvrđenog slučaja zaraze virusom humane imunodeficijencije (HIV) kod čoveka prošlo više od šest decenija, a četiri od kada je on izolovan i utvrđen kao uzročnik SIDA (sindroma stečenog gubitka imuniteta), određen broj ljudi ove termine i dalje percipira kao sinonime. U ovom tekstu pojasnićemo i zbog čega oni to nisu.
Ovo svakako nije jedina neosnovana spekulacija u vezi sa pomenutim virusom i sindromom, štaviše, ima ih dosta – da se HIV prenosi dodirom, grljenjem, ljubljenjem ili udisanjem istog vazduha, da je u pitanju homoseksualna bolest, da lečenje onemogućuje njegovo dalje širenje. Sve ove spekulacije opasne su i štetne na svoj način ali mit kojim ćemo se danas baviti jedan je od najopštijih i najrasprostranjenijih.
Na zvaničnom portalu američkog Nacionalnog instituta za zdravlje HIVinfo, namenjenom pružanju pouzdanih informacija o ovoj temi, obrazlaže se da je „HIV skraćenica od virusa humane imunodeficijencije, što je virus koji izaziva HIV infekciju“. U nastavku napominju i da se ova skraćenica „može odnositi na virus ili na HIV infekciju“. S druge strane, SIDA (engl. AIDS) predstavlja „najnapredniji stadijum ove infekcije“ koji nastaje kada je imuni sistem već značajno oštećen zbog virusa. Na veb-sajtu Međunarodnog udruženja pružalaca nege za HIV naglašavaju da se SIDA zapravo „ne dobija“, već se potencijalno „razvija“ nakon zaražavanja virusom humane imunodeficijencije.
Može biti zbunjujuće to što se i jedan i drugi pojam odnose na istu bolest, ali većina osoba zaraženih HIV-om uopšte nema sidu – mnogi od njih je nikad neće ni imati – zahvaljujući visoko efikasnoj antiretrovirusnoj terapiji (ART). Ovi lekovi deluju tako što smanjuju količinu virusa u krvi, uglavnom do tog nivoa da ga ni standardni laboratorijski testovi ne mogu detektovati. Kod ljudi koji žive sa HIV-om, a on im nije dijagnostikovan ili ne uzimaju terapiju, kako navodi Svetska zdravstvena organizacija, vreme između prenosa HIV-a i dijagnoze SIDE obično traje između 10 do 15 godina. Razvoj HIV infekcije kod ljudi koji ne uzimaju lekove odvija se u tri faze – akutna i hronična faza, a tek onda nastupa SIDA. Akutna je najranija, uglavnom se razvija nakon dve do četiri nedelje od zaražavanja i tada se HIV brzo razmnožava i uništava tzv. CD4 ćelije koje se bore protiv infekcije. Tokom hronične faze virus se i dalje razmnožava ali u manjem obimu, a osobe pretežno ne osećaju nikakve simptome. Nakon toga sledi poslednja i najteža faza – SIDA – tokom koje pacijent gubi sposobnost da se bori protiv infekcija, a HIV se veoma lako prenosi na druge.
Put od inficiranja HIV-om do razvijanja SIDE i nije baš kratak, jer ova infekcija nije, kolokvijalno rečeno, galopirajuća. Upravo zbog toga preporučljivo je redovno testiranje kao i što ranija implementacija terapije, što se ujedno postiže i podizanjem svesti o samoj bolesti. U ovom slučaju, mi to činimo kroz borbu sa dezinformacijama. Tragač je na istu zabludu skrenuo pažnju i u jednoj od prethodnih analiza.
Teodora Koledin, FakeNews Tragač