Ne znam šta mi je bilo u glavi i kako sam zamislio svoj ulazak u vodu, ali sam u ranac spakovao i šorts za plivanje. „Možeš sve to staviti tamo uz zid, neće biti potrebno“, rekla mi je Italijanka koja predvodi ture na Silfri. Ronilačko odelo nisam obukao preko šortsa, nego preko svega što sam nosio – pantalona, majice, džempera. Naježio sam se od neprijatne (i na svu sreću pogrešne) pomisli da će sve to biti mokro kad izađem. Stavio sam peraja i masku, pa smo pačijim hodom krenuli ka platformi. „Ja ću vas fotografisati, ali ako vam se ne bude svidelo kako ste ispali – slobodno uzmite tuđu fotografiju, svakako pod vodom svi izgledate isto“, rekla je Italijanka nasmejano.
Silfra je islandski rift – mesto gde se, nadomak prastarog parlamenta Altinga, razdvajaju tektonske ploče Evroazije i Severne Amerike. Budući da je ispunjena vodom, Silfra omogućava da plivate, plutate ili ronite između dva kontinenta. No, pre toga, morate dobro da se pripremite, jer temperatura vode iznosi svega dva do četiri stepena. Ona je uz to blistavo čista, budući da potiče sa lednika Langjekidla, pa pogled puca skroz do dna, dubokog stotinu metara. Iako sam čitavog života želeo da živim od pisanja, taj osećaj jednostavno ne umem adekvatno da opišem. Samo tišina, plavetnilo i spori oproštaj dva kontinenta. Geološki procesi su za ljudsko poimanje vremena zastrašujuće dugi, ali na tom mestu imate utisak kao da ste uplovili u nešto pra-prastaro, pred-mitološko, ili možda u prve redove Starog zaveta.
Kada sam izlazio iz Silfre, zapitao sam se kolika je minimalna temperatura vode u kojoj se može plivati. Da li bi to bilo izvodljivo u uslovima tik iznad nula stepeni? Koji je kritični momenat kad biste osetili da je otpočelo formiranje leda?
Ne samo da je nula dostižan cilj, već se može i prestići. To najbolje zna avanturista Luis Pju, koji je 2007. na Severnom polu plivao skoro 20 minuta u vodi čija je temperatura bila minus 1,7 stepeni. Na sebi je imao samo kupaće gaće. Pju je, osim toga, uzduž preplivao Lamanš. Plivao je u ledničkom jezeru na Mont Everestu, a 2017. postao je prvi čovek koji je plivao uz obalu Antarktika. Voda se zamrzava na nula stepeni i to je opštepoznata činjenica spram koje je uspostavljena i Celzijusova temperaturna skala. Kako je onda Pju zaplivao u „minusu“? Da je ovaj Britanac na listu svojih iščašenih izazova dodao i plivanje u destilovanoj vodi, tada bi zamrzavanje zaista nastupilo tu negde oko nule. Ipak, takvi uslovi – čak i kad bismo se svojski trudili da ih ostvarimo – praktično su nemogući i prava nula je teško dostižan cilj.
Čim u vodu dodamo malo nečistoća ili soli, tačka smrzavanja se spušta, pa tako u morima iznosi oko minus 1,8°C. Ali još nije kraj: u eksperimentalnim uslovima, sa sitnim kapljicama u vakuumu, takozvana superhladna voda može da ostane tečna i na minus 42,6°C. Tela se na hladnoći skupljaju, ali na Pjuovu žalost nedovoljno da bi zaplivao i u takvom okruženju. Ko zna: možda noću sanja kako se smanjuje do nivoa mikročestice, pa ga ubacuju u taj laboratorijski vakuum. Dok započinje kraul kroz kapljicu, Pju ozaren shvata da se, na tih minus četrdeset, konačno oseća kao kod kuće.
Stefan Janjić, FakeNews Tragač