Da li je u Hrvatskoj zabranjena proizvodnja rakije za sopstvene potrebe?


Iako je učlanjenje u Evropsku uniju nosilo sa sobom niz novih okolnosti, mnogi građani Hrvatske su uoči tog 1. jula 2013. pre svega bili fokusirani na budućnost rakije. Strahove malih proizvođača produbljivali su naslovi poput „Nakon ulaska u EU, domaća rakija prelazi u ilegalu“. Jedna ideja lako se lepila na drugu: ako Hrvatsku čeka integracija u složen birokratski sistem, prepun pravila i (pred)uslova, to verovatno znači da je odzvonilo ležernoj dvorišnoj proizvodnji za porodicu i prijatelje. Međutim, nije baš tako. U Hrvatskoj ni nakon ulaska u EU nije zabranjena proizvodnja rakije za sopstvene potrebe.

Jasno je da ovo nije bilo samo tržišno već i identitetsko pitanje, kako u Hrvatskoj, tako prethodno u Bugarskoj i Mađarskoj, a moglo bi biti i u nekolicini budućih članica. Možda briselskoj administraciji treba pomoći da to razume? Možda im, na primer, treba poslati prevod priča Branka Ćopića. U njima – zapaža Branko Tošović – rakija postaje „živo biće sa svojim imenom i prezimenom, Rajka Šljivić. Ona završava školu, govori više jezika i obraćaju joj se kao dami – Pardon, madam rakijo“.

Ulazak u EU jeste označio kraj perioda nonšalantne proizvodnje, ali daleko od toga da je Hrvatima, Bugarima ili Mađarima zabranjeno da peku rakiju za svoje potrebe. Ukoliko se u jesen pripremaju zagrevanje kazana, neophodno je da se registruju. U Hrvatskoj je neposredno po učlanjenju važilo plaćanje naknade (tj. „paušala“) čak i za sitnu proizvodnju, ali je 2022. godina donela olakšice, pa sada više nema naplate ukoliko vam ambicije ne prelaze pedeset litara godišnje. Za svaku litru preko te granice mali proizvođač treba da plati oko 3,2 evra.

U Srbiji postoji više od 1000 destilerija rakije, s tim da je teško doći do preciznih informacija o dimenzijama proizvodnje. Procene variraju od tridesetak do pedesetak miliona litara godišnje, što bi bilo 15-20 punih olimpijskih bazena, pri čemu su 2018. iznete procene da je u našoj zemlji čak 80% prodaje alkoholnih pića nelegalno. Madam Rajka Šljivić se opire formalnostima, ali do kada će joj to ići za rukom?

Stroža regulativa sigurno ne bi obradovala one koji posluju „ispod žita“, mada treba imati u vidu da uspostavljanje viših kriterijuma može dovesti i do boljih prilika. Dve i po godine nakon što je Hrvatska ušla u Uniju, njihova privredna komora saopštila je da je registrovano čak 20.000 novih malih proizvođača jakih alkoholnih pića, kao i da je izvoz osetno uvećan. Članstvo je takođe omogućilo jačanje konkurentnosti kroz zaštitu geografskog porekla, a u Hrvatskoj su, recimo, zaštićeni hrvatska loza, hrvatska stara šljivovica i slavonska šljivovica.

 

Stefan Janjić, FakeNews Tragač

Ukratko

TOP 5 – NAJČEŠĆE LOKACIJE MANIPULACIJA