Čitalac FakeNews Tragača posumnjao je u navode izdavačke kuće „Booka” istaknute u njihovoj promotivnoj objavi vezanoj za osmi mart – „Dan žena je dan knjiga jer žene mnogo više čitaju”. Ipak, u ovoj tvrdnji ne postoji ništa sporno s obzirom na to da su mnogobrojne ankete, upitnici i druga istraživanja sprovedena u različitim delovima sveta pokazala da žene zaista više čitaju knjige od muškaraca. I ne samo da ih češće čitaju, već više uživaju u čitanju od muškaraca.
Kompanija za istraživanje tržišta i javnog mnjenja IPSOS je 2007. godine sprovela anketu na 1003 američka građana kako bi ispitala njihove čitalačke navike. Na osnovu prikupljenih podataka, zaključili su da žene češće čitaju od muškaraca, kao i stariji ljudi od mlađih. Slično istraživanje je, dve godine ranije, objavila i američka kompanija Galup, sa istovetnim zaključkom da pripadnice ženskog pola čitaju češće od muškaraca.
Rezultati su isti čak i ukoliko uzmemo u obzir različita starosna doba. Dečaci u proseku takođe manje čitaju, i manje uživaju u čitanju, od devojčica. Publikacija „PISA 2009 na prvi pogled” (engl. PISA 2009 at a glance) predstavlja izveštaj o istraživanju koje je 2009. godine sprovela Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj u okviru programa za međunarodno ocenjivanje učenika. Oni su tim povodom ispitivali čitalačke navike petnaestogodišnjaka, a rezultati su pokazali da su „u svakoj zemlji osim Koreje, devojčice izjavile da čitaju iz zadovoljstva više nego dečaci” kao i da je rodni jaz u odnosu na udeo devojčica i dečaka koji čitaju iz zadovoljstva „najveći u Estoniji, Holandiji i u partnerskim zemljama Letoniji i Litvaniji, gde iznosi barem 30 procentnih poena”.
Do identičnih rezultata došao je Nacionalni fond za pismenost koji je u Velikoj Britaniji 2015. godine sproveo istraživanja pismenosti na gotovo 33.000 učenika. „Dečaci su prijavili niži nivo uživanja u čitanju nego njihove vršnjakinje. Dečaci su takođe imali tendenciju da ređe čitaju i da manje pozitivno misle o čitanju nego devojčice” – konstatovano je u pomenutom izveštaju.
Slični podaci zabeleženi su i za studente i studentkinje. Na primer, u jednoj studiji iz 2013. godine ispitivane su rodne razlike u čitalačkim navikama studenata u Pakistanu. Autori ovog istraživanja su obrazložili kako su studentkinje pokazale „relativno pozitivniji stav prema čitanju” u odnosu na njihove kolege.
Kad je reč o Srbiji, ove podatke možemo pronaći u istraživanju pod nazivom „Kulturne prakse građana Srbije” koje je 2011. godine sproveo Zavod za proučavanje kulturnog razvitka. U pomenutom izveštaju istaknuto je kako „pripadnice ženskog pola češće od muškaraca navode da posećuju biblioteke, pozorište, galerije i muzeje, operske i baletske predstave i da češće čitaju knjige”, ali da se „statistički značajne razlike u participaciji pojavljuju samo u slučaju čitanja knjiga (koje češće čitaju žene)”. (T. Koledin)