Da li dokazujete tvrdnju – ili je samo ponavljate?

U ovom Tragačevom tekstu moći ćete da pročitate samo istinu jer se ovaj tekst bavi istinom na istinit način. Zvuči pomalo bez veze, zar ne? Međutim, kružni argument izgleda baš tako. Ponekad je – naravno – manje „providan“ i rastegljiviji, pa se raširi na nekoliko stranica teksta, tek toliko da ne bude previše upadljivo da se početak i kraj spajaju u krug.

Logičari ovu grešku zovu petitio principii, a Aristotel ju je u „Prvoj analitici” opisao kao pokušaj da se ono što nije očigledno dokaže samim sobom. Zanimljivo je da kružni argument formalno nije neispravan. „A je tačno, jer je A tačno” suštinski znači – ako je premisa tačna, tačan je i zaključak. Problem je (jedino) u tome što takav argument ništa ne dodaje. Onaj ko je sumnjao u zaključak ima tačno isto toliko razloga da sumnja i u premisu. Klasičan primer glasi: „Bog postoji jer tako piše u Bibliji, a Biblija je istinita jer je reč Božja.”

Ljudi uglavnom nisu oduševljeni kružnim argumentima; čak će i deca shvatiti da tu nešto smrdi. Korivo i Kurkul (2014) pokazali su da već u predškolskom uzrastu radije učimo od sagovornika koji daje inovativno objašnjenje nego od onoga ko vrti jedno te isto. Na pitanje „Zašto pada kiša“, deci možemo reći da pada jer je oblačno, a možemo im reći i da su oblaci puni vode. A zašto raste drveće? Zato što je sve više i više, ili zato što se hrani vodom i svetlošću, pa je sve zdravije i jače? U oba slučaja drugi odgovor će biti bolje prihvaćen, pokazuje istraživanje.

Ipak, naša otpornost na logičke kružnice ume da bude veoma krhka. Ako se opredelimo da na jezičkom planu otežamo preglednost situacije (recimo stručnim terminima ili prigodnim stilskim figurama), krug možemo neopaženo zatvoriti. U radu iz 2007. testirana je tvrdnja „Elektroni postoje jer u maglenoj komori vidimo tragove dugačke tri centimetra, a takvi tragovi su potpis elektrona”. I ona je, strogo gledano, kružna. Ipak deluje ubedljivije od prethodnih primera o Bogu i drveću, jer iza druge premise stoje nezavisna merenja i teorije.

 

Na konstitutivnoj sednici Skupštine Srbije, kojoj smo svedočili prethodnih dana, povela se zanimljiva rasprava o „kruženju“ u sferi naučne produkcije. Opozicioni poslanik Milenko Jovanov hvalio je Stojana Radenovića, kandidata SNS-a za predsednika Skupštine, oslanjajući se citiranost njegovih radova. Akademski plenum je odgovorio da 26,76 odsto Radenovićevih citata čine autocitati, a da je među 16 autora koji ga najviše citiraju 14 njegovih koautora. Citiranje koautora samo po sebi, naravno, nije sporno. Ali ako je broj citata dokaz važnosti, a citate velikim delom daju sam autor i krug saradnika (po sistemu „Ja tebi ’Serdare’ – ti meni ’Vojvodo’”), imamo razloga da se zapitamo zbog čega je krug zainteresovanih za Radenovićeve radove zapravo baš to… krug.

Stefan Janjić, FakeNews Tragač


Ukratko

TOP 5 – NAJČEŠĆE LOKACIJE MANIPULACIJA