13/02/2025
Ne, osnivač Fondacije Tate Novosađani nije uhapšen zbog droge
Čitalac nam je prijavio vest portala NS uživo u kojoj se navodi da je jedan od osnivača humanitarne Fejsbuk grupe „Tate Novosađani“ uhapšen zbog droge, dok je…
Čitalac nam je prijavio niz objava na Tviteru koje govore o razlozima zašto su Amiši „jedini ljudi na svetu koji ne obolevaju od raka i drugih bolesti”. Dok su neki navodi koji se odnose na zdrav način života Amiša tačni, tvrdnje da se u ovoj zajednici neke bolesti ne javljaju, da Amiši u potpunosti odbijaju tehnologiju ili vakcinaciju – nisu istinite.
Iz objava smo izdvojili tvrdnje koje demantuju rezultati naučnih istraživanja, a osvrnućemo se i na one tvrdnje koje su tačne, uz pokušaj da utvrdimo odakle su potekle.
Studija „Niska stopa incidence raka kod Amiša u Ohaju” identifikovala je ukupno 191 slučaj raka između 1996. i 2003. godine, pomoću podataka dobijenih tokom intervjuisanja nasumično odabranih amiških domaćinstava, kao i statistike iz registra raka u Ohaju. Rezultati ove studije jesu pokazali da je učestalost javljanja karcinoma manja nego u ostatku populacije ove savezne države, ali ne i da je nepostojeća. Rezultati „Pregledne studije karcinoma među četiri religijske sekte: Dokazi da su stilovi života distinktivni skupovi faktora rizika” ukazuju da zajednice Amiša, ali i Huterita, imaju neuobičajeno visoke stope raka dojke i juvenilne leukemije.
Rezultati anamnestičke studije u kojoj su podaci o faktorima rizika i učestalosti javljanja kardiovaskularnih bolesti prikupljani iz zdravstvenih kartona Amiša iz Severne Indijane i poređeni sa podacima iz registra Američke asocijacije za srce (AHA), pokazali su da je ukupna prevalenca kardiovaskularnih bolesti bila veća među Amišima u severnoj Indijani u poređenju sa nacionalnim prosekom populacije bele rase. Osim podataka koji se odnose na kardiovaskularne bolesti, rezultati ove studije govore i da pripadnici ove amiške grupe ređe obolevaju od dijabetes melutisa tipa II, ali je uočena i visoka prevalenca depresije i anskioznosti kod oba pola Amiša, u poređenju sa ruralnim Amerikancima.
Podaci prezentovani 2010. na sastanku Međunarodnog društva za istraživanje autizma pokazuju da u tada istraživanim amiškim zajednicama učestalost javljanja poremećaja iz spektra autizma iznosi približno 1 na 271 dete. U poređenju sa podacima koji se odnose na nacionalnu učestalost javljanja poremećaja iz spektra autizma u istom periodu (1 na 91) moglo bi se zaključiti da se u ovoj zajednici ređe registruje, ali ne i da autizam u amiškim zajednicama ne postoji.
Mnoga istraživanja pokazala su da Amiši imaju nižu stopu vakcinacije i da su u većem riziku od obolevanja od bolesti koje se vakcinama mogu sprečiti. Ipak, apsolutno je netačno da se niko od Amiša ne vakciniše: prema studiji „Upotreba vakcinacije u zajednici Amiša starog reda u Ilinoisu”, 84% domaćinstava sa decom prijavilo je da su sva njihova deca primila vakcinu, 12% da su neka deca primila vakcinu, dok je 4% predstavnika domaćinstava izjavilo da nijedno njihovo dete nije primilo vakcinu. Studija objavljena prošle godine („Obrasci vakcinacije Amiša sa severoistoka Ohaja – ponovo posećeno”) pokazala je da se od 391 ispitanika, njih 59% izjasnilo da nije vakcinisalo svoju decu, dok se 75% ispitanika izjasnilo da ne bi primilo vakcinu protiv virusa korona.
Već pomenuta studija koja se bavila i istraživanjem učestalosti mentalnih oboljenja kod Amiša nije jedina. U okviru istraživanja „Depresivnost i hostilnost u populaciji Amiša” ispitana su 43 Amiša iz četiri zajednice i utvrđeno da je skor hostilnosti bio značajno niži, a depresivnosti dvostruko viši nego u opštoj polupaciji. U drugom istraživanju prikupljeni su podaci 50 članova enklave Amiša starog reda i od osam stručnjaka za mentalno zdravlje koji su radili sa amiškim klijentima. Rezultati su pokazali da su gotovo svi intervjisani Amiši u nekom trenutku doživeli visok nivo depresivnosti, a gotovo polovina njih se sa depresivnošću suočavala i u vreme sprovođenja istraživanja. Istovremeno je zabeležen i visok nivo oklevanja u treženju pomoći u vezi sa depresijom. Kao veoma bitnu prepreku u traženju pomoći navedena je grupna kohezija i izbegavanje traženja pomoći van zajednice.
Rad „Tehnološka raznolikost i kulturološke promene među savremenim amiškim grupama” govori o velikoj razlici upotrebe tehnologije među Amišima, gde konzervativnije zajednice svode tehnologiju na minimum, dok progresivne koriste telefone i računare. „U nekim naseljima nastavnici mukotrpno prave starinske ’hektografe’ od glicerina i prepisuju testove jedan po jedan, dok u drugim oni samo prikače fotokopir aparat na akumulator automobila i odštampaju onoliko testova koliko im je potrebno u nekoliko sekundi.”
Rezultati naučnih istraživanja ne mogu nam dati odgovor da li su, kako se u analiziranom postu tvrdi, Amiši „najzdraviјi ljudi na svetu”. Anderson i Pots identifikovali su samo 246 naučnih publikacija objavljenih u periodu od 1942. do 2020. godine koje su posvećene zdravlju Amiša, među kojima su one koje su posvećene isključivo stanju zdravlja ove grupe još ređe (njihove najznačajnije navode predstavili smo u tekstu). Poslednjih godina istraživači su fokusirani na proučavanje genetskih bolesti kod Amiša (1, 2) jer se neke od njih značajno češće javljaju u ovoj populaciji (3)
S druge strane, potpuno su tačne tvrdnje da su Amiši mahom fizički aktivni, da konzumiraju sezonsku hranu koju sami uzgajaju, da brinu o svim pripadnicima zajednice, kao i da su veoma povezani sa prirodom. Ipak, oni su i dalje ljudi koji su podložni fizičkim i mentalnim bolestima, a pojedini i potrebi za tehnološkim inovacijama.
Većinu tvrdnji iz objava koje smo analizirali moguće je pronaći na portalima na engleskom jeziku već više od deceniju (1, 2).
Stefan Kosanović, FakeNews Tragač