13/02/2025
Ne, osnivač Fondacije Tate Novosađani nije uhapšen zbog droge
Čitalac nam je prijavio vest portala NS uživo u kojoj se navodi da je jedan od osnivača humanitarne Fejsbuk grupe „Tate Novosađani“ uhapšen zbog droge, dok je…
Više od 20 medija prenosilo je prethodnih godina tezu da je vibrator nastao kao sredstvo za lečenje histeričnih žena, jer je orgazam – kako se navodi – tada bio „jedini lek“ za histeriju. Prema ovoj teoriji, histerija se kod žena još od antičkog doba lečila masturbacijom, ali je kasnije pod uticajem hrišćanstva taj metod postao ozloglašen: samozadovoljavanje je smatrano „opasnim po telo i um“. Optimalno rešenje – ako je verovati ovoj priči – pronađeno je u 19. veku u vidu vibratora, a „terapiju“ su sprovodili lekari i babice.
Međutim, ova teorija je iz više razloga lažna. Istorija vibratora, kao i tretmana histerije, mnogo je manje šokantna i zanimljiva. Ovaj mit se pogrešno prenosi već godinama u medijima na engleskom i već su ga dekonstruisali Gardijan (2014), Atlentik (2018), Bi-Bi-Si (2020), Sajens alert (2020) i Njujork tajms (2021).
Vibrator je krajem 19. veka izumeo britanski lekar Džozef Mortimer Granvil za potrebe masaže različitih delova tela i tretman različitih zdravstvenih stanja, a njegova prvobitna svrha nije podrazumevala masturbaciju. „Moja istraživanja su nastala iz potrage za sredstvima za ublažavanje nepodnošljivog bola neuralgije”, navodi Granvil u svojoj knjizi „Nervne vibracije i ekscitacija kao agensi u lečenju funkcionalnih poremećaja i organskih bolesti”. U ovoj knjizi navode se različite primene vibratora (ublažavanje glavobolje, ublažavanje ukočenosti i nekontrolisanih pokreta), ali se u tom kontekstu nigde ne spominje histerični paroksizam.
Bi-Bi-Si u svom članku objašnjava kako ne postoje dokazi da su se vibratori uopšte koristili za seksualno zadovoljstvo pre 1900. godine. S početkom 20. veka pokrenuta je komercijalna prodaja, a tada vibrator postaje implicitno prepoznat i kao seksualno pomagalo. Takođe, u članku britanskog javnog servisa navedeno je da su se vibratori kakve danas poznajemo pojavili pedesetih godina prošlog veka.
Teorija o vibratorima i lečenju histerije pada u vodu i zbog ideje da su lekari vibratorima dovodili žene do orgazma ne znajući pritom da izazivaju seksualno zadovoljstvo. Istoričarka Fern Ridel u svom tekstu u Gardijanu objašnjava da „vibratori iz viktorijanskog perioda nisu imali nikakve veze sa seksom. Korišćeni su za masažu, a ne za masturbaciju. Ideja da će ženu dovesti do orgazma uređaj koji se okreće uz glasno zujanje i udara vas s istom ’nežnošću’ kao parna mašina, jednostavno ne pije vodu“.
Najvažniji dokaz da ovaj mit nije tačan dali su istraživači Hali Liberman i Erik Šacberg 2018. godine. Oni su u svom naučnom radu proveravali navode iz knjige istoričarke Rejčel Mejns „Tehnologija orgazma” iz 1999. godine, iz koje potiče mit o masturbaciji žena kao ustaljenom leku za histeriju, kao i ideja o postanku vibratora. Liberman i Šacberg istražili su izvore na koje se Mejns pozivala i došli do zaključka da su podaci pogrešno protumačeni: „Mejns tvrdi da su se ruke i zglobovi lekara umarali od masturbacije, pa su se okrenuli vibratorima kako bi mehanizovali proces. Njeni izvori ne podržavaju tvrdnju da je ručna masaža klitorisa bila dugotrajna i teška, niti da je praksa bila rasprostranjena u 19. veku, niti da su se vibratori koristili za ubrzavanje procesa”.
Kada je Rejčel Mejns upitana o rezultatima provere svog bestselera, rekla je da je ona svoju ideju više predstavila kao teoriju, hipotezu, i da joj nije bila namera da je ljudi shvate kao neupitnu istinu. Sporna knjiga je, međutim, dobila čak tri nagrade, što je doprinelo vidljivosti i viralnosti neutemeljene pretpostavke. Prema knjizi su producirani pozorišna predstava i dokumentarac, kao i igrani film Histeria (2011) koji se reklamirao kao „film baziran na istinitoj priči“.
O ovakvoj istoriji vibratora – ispostaviće se lažnoj – domaći mediji izveštavaju još od 2008. godine. Pretragom smo došli do tekstova na portalima Mondo, potom Svet plus i Opušteno (2010), B92, 021, Mind Readings, Medias (2012), Telegraf, Blic žena, Na dlanu, Kultur!Kokoška (2013), Blic, Vesti.rs (2014), Telegraf, Lepota i zdravlje (2015), Lola Magazin, Moja Medicina (2019), Prva.rs (2021), a ove godine Krstarica, Kurir, Telegraf, Vice, Lekar Info, Femina, Sexy Shop, Wannabe Magazine i Luftika. Sa druge strane, o tome da je pomenuta priča lažna izveštavali su B92 i Alo.
Marija Zemunović, FakeNews Tragač
Naknadna napomena (19. jun 2023): Portal Kurira ispravio je netačne navode.