Da li je „pravo prve noći“ bilo opštezastupljen zakon u srednjevekovnoj Evropi?


Jedna od upečatljivijih scena iz filma „Hrabro srce (1995) jeste ona kada plemić upada na venčanje dvoje podanika i izjavljuje: „Dolazim da ostvarim pravo prve noći”. On zatim odvodi mladu od mladoženje da bi kao vladar proveo s njom prvu bračnu noć.

U filmu je ovo pravo gramatički nepravilno nazvano „prima nocta” (treba „primae noctis”), a među istraživačima i istoričarima postoji sumnja da je u srednjevekovnoj Evropi ono uopšte postojalo. Snoups navodi da su pitanju „ius primae noctis” posvećena mnoga istraživanja: „iako se čini mogućim da je takav običaj postojao kratko vreme u vrlo ranom periodu srednjeg veka u delovima Francuske i Italije, on sigurno nikada nije postojao drugde”.

Međutim, priča se s ovog uskog i nepouzdanog okvira proširila na okvir kontinenta, i to pre svega zahvaljujući delima fikcije. Nik Hauard napominje da se čuveno „pravo“ našlo u operi „Figarova ženidba“, kod Voltera, ali i u mnogim filmovima i serijama. „Ako želite da vaš negativac izgleda užasno, nema ništa gore od legalizovanog seksualnog napastvovanja. Filmovi kao što su ’Hrabro srce’ i televizijske emisije poput ’Igre prestola’ koristile su ovaj čin ili pretnju ovim činom da bi pokazali koliko su neki od likova užasni”, objašnjava Hauard.

Istoričar Alan Borou navodi da su „u kasnom srednjem veku monarhisti širili bauk ’prava prve noći’ da bi okupili javno mnjenje protiv lokalnih gospodara, a partizani Francuske revolucije koristili su ovo kao dokaz korumpiranosti starog režima.”

Iako u istoriji muškarci na pozicijama moći jesu koristili svoju moć da bi seksualno napastvovali žene (silovanja u ratu, ritualna silovanja defloracije, pa i silovanja podanica od strane vladara) „ius primae noctis” pod takvim nazivom kao kodifikovan i opšterasprostranjen zakon u srednjevekovnoj Evropi nije postojao.

O ovome piše i autor Jorg Vetlaufer u svom radu. On objašnjava da do sada prikupljeni podaci upućuju na to da direktne primene ovog „zakona“ nije bilo. Međutim, postavlja se pitanje šta je moglo da utiče na stvaranje ovog mita i to baš vezanog za srednji vek u Evropi.

Istoričar Vern L. Bulou u svom radu „Ius Primae Noctis or Droit du Seigneur” navodi da je najiscrpnije istraživanje „ius primae noctis” napravio Karl Šmit (1881), koji je smatrao da je cela ideja samo popularna zabluda: „Šmit je tvrdio da poreklo verovanja potiče iz prakse culagium-a, zahteva da kmet dobije dozvolu da se oženi, a takva dozvola je često zahtevala od seljaka da plati dažbinu ili pruži neku vrstu usluge. Obično su, smatra Šmit, takve naknade bile simbolične, a ne stvarne, ali kada se osoba udala za nekoga pod jurisdikcijom drugog lorda, bila je potrebna taksa za dozvolu, pošto je tehnički takav brak lišio gospodara dela njegove imovine”.

U ovom radu se navodi i jedan zahtev crkve, „da posmatra prva tri dana i noći braka u molitvi i meditaciji kako bi par mogao da pristupi svršetku u duhu svečane odanosti”. Bulou objašnjava da je zbog toga u mnogim eparhijama i drugim jurisdikcijama postojala praksa da muž plaća naknadu nekom crkvenom autoritetu za privilegiju da spava sa svojom nevestom prve noći umesto da čeka propisani rok.

A kada je u pitanju spomenuta scena iz filma „Hrabro srce (koji ima i neke druge istorijske netačnosti), kao izvor se navodi škotski pisac Hektor Bojs iz 16. veka. On je u svom delu „Hronike Škotske pisao o zakonu po kome su žene podanika bivale dostupne plemićima. Međutim, Bojs se smatra nepouzdanim izvorom i njegovo pisanje je označeno kao „glorifikacija škotske nacije, zasnovana na legendarnim izvorima, i zanimljivije je kao romantika nego kao istorija.”

Zanimljivo je da slične priče o seksualnom iskorišćavanju žena podanika postoje i u „Epu o Gilgamešu i kod Herodota. Kako J. S. Rajan objašnjava, ova priča pripada oblasti folklora i verovatno je legenda iz doba antike, a možda čak i jedna od najranijih zabeleženih „savremenih legendi“.

Marija Zemunović, FakeNews Tragač

Ukratko

TOP 5 – NAJČEŠĆE LOKACIJE MANIPULACIJA