Predsednik Socijalističke partije Srbije Ivica Dačić izjavio je na skupu u Smederevu da „ne smemo dozvoliti novi 5. oktobar“, jer su posle promena 2000. godine, između ostalog, „studentima uvedene školarine“. Međutim, arhivski podaci ukazuju na to da su školarine uvedene Zakonom o univerzitetu iz 1992, dakle upravo u vreme vladavine Socijalističke partije Srbije.
Zakon o univerzitetu iz 1990. bio je poslednji u kom se školarine ne pominju. U onom iz 1992. godine, koji je potpisao Slobodan Milošević, navodi se da „Univerzitet i fakultet stiču sredstva od osnivača, školarine i iz drugih izvora“. Da školarine nisu bile samo opcija za popunu budžeta pojedinih fakulteta, već široko usvojena praksa, svedoči medijska arhiva iz godina koje slede. U avgustu 1994. Borba objavljuje tekst o „Paprenim školarinama“, koje su iznosile 330 do 990 tadašnjih dinara. Poređenja radi, taj primerak Borbe koštao je dva dinara.
Iz medijske arhive saznajemo i da je advokat iz Kraljeva dr Radislav Celić podneo inicijativu Ustavnom sudu Srbije za utvrđivanje neustavnosti pojedinih članova Zakona o univerzitetu, jer su – kako je preneto – „suprotni Ustavu Jugoslavije, kojim je zajamčena jednakost građana pred zakonom i dostupnost školovanja pod jednakim uslovima“. Ustavni sud je ovu inicijativu odbacio uz obrazloženje da ustav ne predviđa obavezno visoko obrazovanje.
U zloglasnom Zakonu o univerzitetu iz 1998, kojim je ukinuta autonomija univerziteta, još detaljnije su uređena pravila u vezi sa školarinama. U „Službenom glasniku“ iz juna 1998. pronalazimo i celokupan cenovnik: školarina je za državljane Jugoslavije iznosila 800-2700 dinara, a za strance 1000-3000 američkih dolara.
Stefan Janjić, FakeNews Tragač