Da li jedan primer može da dokaže pravilo?

U Tragačevoj Blokadnoj beležnici dosledno je beleženo kako je Informer tokom perioda blokada lovio pojedinačne slučajeve s namerom da ih poopšti, tj. da ih pripiše celom studentskom pokretu. Na osnovu jednog tvita zaključeno je da „blokaderi“ otvoreno pozivaju na egzekucije, a na osnovu jednog oglasa da građani više ne podržavaju „blokadere“. Slučaj jednog studenta sa roleksom korišćen je u izgradnji teorije o „pobuni bogatih“, dok je zaključak o uticaju hrvatske službe izveden na osnovu jedne hrvatske zastave na dočeku biciklista u Nemačkoj.

Redakcija Informera vodila se (tačnom) pretpostavkom da su specifični, živopisni primeri pamtljiviji od suvoparnih podataka, pa nam je selekcijom tih primera „pomagala“ da prihvatimo režimski pogled na studentski pokret. U studijama komunikacije ova pojava nosi naziv egzemplifikacija: takozvane „egzemplare“ lakše je razumeti i zapamtiti od statistike, zbog čega svoju predstavu o stvarnosti često gradimo na osnovu zanimljivih primera – koji svakako mogu biti i zanimljivi izuzeci.

Jedan eksperiment, obavljen 1977, uključio je studente Univerziteta u Mičigenu koji su birali svoje buduće kurseve, i to na osnovu prosečnih ocena iz studentskih evaluacija. Ti proseci su, međutim, malo uticali na izbor. Kratki komentari nekoliko kolega, izrečeni uživo, uticali su znatno više, a autori su zaključili da ljudi koriste informaciju srazmerno njenoj živopisnosti. Model je istraživan i u domenu humanitarne pomoći. Grupa istraživača je 2007. pokazala da ljudi više daruju (tj. zaključuju da je pomoć neophodna) kada im se predstavi jedna devojčica, Rokija, nego kada čitaju podatke o milionima gladnih. Kada su Rokijinoj priči dodali statistiku, ukupne donacije su opale, pa su autori dali ovakav savet: „Da biste povećali donacije, apelujte na srce, ne na mozak“.

A kako stoje stvari sa ekspertima? Nobelovac Danijel Kaneman sproveo je 1971. u saradnji sa Tverskim anketu u kojoj su učestvovali profesionalni psiholozi. Ispostavilo se da i oni očekuju da mali, slučajni uzorak verno odslikava populaciju. U radu prigodno nazvanom „Verovanje u zakon malih brojeva“ autori navode kako „zakon velikih brojeva“ garantuje da su veoma veliki uzorci reprezentativni, a ljudi taj zakon intuitivno primenjuju i na male uzorke.

Sve ovo, naravno, ne znači da je pojedinačni slučaj bezvredan. Danski istraživač Bent Flivbjerg je 2006. objavio rad o pet zabluda u vezi studijama slučaja. Jedna od njih glasi da se iz jednog slučaja ne može generalizovati, pa da zato studija jednog slučaja ne može doprineti razvoju nauke. Flivbjerg nas upozorava na važnost tzv. „kritičnih slučajeva“, gde bismo rekli „ako teorija ne važi za njega, verovatno ne važi ni za druge“.

Vratimo se na kraju u Srbiju. Prvi rezultati koje je Republička izborna komisija objavila 25. oktobra, sa 203 obrađena biračka mesta, davali su listi SNS-a 54,69 odsto, a Studentskoj listi 36,04 odsto. Među prvim prebrojanim mestima bila su ona manja, poput Žitorađe i Arilja, dok se na vesti iz većih gradova još čekalo. Ta 203 biračka mesta nisu bila reprezentativna, već su (ostavimo, argumenta radi, sumnjičavost postrani) ti rezultati prvi stigli do RIK-a. Kada je Vučić iste večeri priznao poraz, pozvao se na stratifikovani uzorak – a on mu je dao skoro pa dijametralno suprotne rezultate od onih inicijalnih RIK-ovih. A Informer? Okolnosti su se izvrnule naglavačke, pa i logika: sada jedna lasta ne čini proleće, jedan poraz ne znači i izgubljen rat, kreće nova era beskompromisne politike…

Stefan Janjić, FakeNews Tragač


Ukratko

TOP 5 – NAJČEŠĆE LOKACIJE MANIPULACIJA