Rodne dezinformacije

Poslednjih godina stručnjaci koji se bave zaštitom ljudskih prava sve češće upozoravaju na rastući problem „rodnih dezinformacija“. Zavisno od oblasti na koju su fokusirani, stručnjaci različito definišu ovaj koncept, ali ono što je zajedničko svim definicijama jeste:

  • da ih određuju kao dezinformacije fokusirane na žene, osobe čiji rodni identitet odstupa od tradicionalnih normi i marginalizovane grupe kao što su kao što su LGBTQIA+ osobe,
  • da, iako koriste termin „dezinformacije“, pod njim ne podrazumevaju isključivo eksplicitne laži, već njime obuhvataju sve tipove informacionih poremećaja;
  • da se rodne dezinformacije ne oslanjaju samo na širenje netačnih ili obmanjujućih informacija, već se u velikoj meri utemeljuju u postojećim rodnim stereotipima, predrasudama i pristrasnostima u datom društvu (Izvori 1, 2, 3, 4).

Irena Kan u svom izveštaju za UN zaključuje da „rodne dezinformacije imaju višestruke ciljeve: da portretišu žene kao slabe, nesposobne i seksualizovane objekte, nesposobne za vođstvo; da istisnu žene i osobe koje se ne identifikuju sa tradicionalnim rodnim normama iz javnog prostora i sa pozicija moći, te da ućutkaju one koji se ne potčinjavaju rodnim normama“. Ukazuje i na to da rodne dezinformacije nisu usmerene samo na pojedince, već i na njihovu kolektivnu borbu, težeći da diskredituju feminizam i rodna prava.

Rodne dezinformacije su kompleksne. Uglavnom se oslanjaju se na više različitih oblika i formi informacionih poremećaja.

Prototipični primeri koje smo do sada registrovali uglavnom se oslanjaju na narativ da ostvarivanje rodnih prava vodi ka rušenju tradicionalnih porodičnih vrednosti, što ostavlja trajne negativne posledice kako na pojedince, tako i na društvo u celini. Drugi čest slučaj: kreiraju se s namerom da diskredituju žene i pripadnike LGBTQIA+ zajednice.

U jednom od primera koji smo detektovali u avgustu 2022 godine, tviteraš Vukša Dragović je izneo tvrdnju da se „85% razvoda brakova dešava na inicijativu žene”, a svoju potrebu da se „bori za porodične vrednosti” objasnio iznoseći statističke podatke o visokom udelu samoubistava kod mladih, bežanja od kuće, poremećaja ponašanja, o udelu silovatelja, dece koja ne završe školu, dece u popravnom domu i mladih u zatvoru kod onih koje su odgajale samohrane majke.

U analiziranom tvitu autor citira dva različita podatka:

  1. Visok procenat razvoda koji iniciraju žene (ali ne zbog toga što su žrtve preljube muškarca ili nasilja u porodici) – čiju je istinitost nemoguće utvrditi, jer ne znamo odakle potiču ovi podaci. Na primer, u Srbiji, Republički zavod za statistiku objavljuje godišnje podatke o broju sklopljenih i razvedenih brakova, ali ne postoji sveobuhvatna evidencija o tome ko je i zbog čega pokrenuo razvod braka.
  2. Statističke podatke iz publikacije Ministarstva pravde Sjedinjenih Američkih Država pod naslovom „Šta savezna vlada može učiniti da smanji kriminal i revitalizuje zajednice?” – iz januara 1998. godine. Dakle, radi se o podacima koji su objavljeni pre gotovo četvrt veka i odnose se na populaciju SAD.

Samohrana statistika Vukše Dragovića: Problemi s vremenom, mestom, kontekstom i tumačenjem

Na sličan način gradi se i narativ da ostvarivanje prava LGBTQIA+ zajednice onemogućava roditeljima da donose odluke koje su u najboljem interesu dece, već tu odluku prepušta drugima (najčešće sumnjivim stručnjacima) koji postupaju u skladu sa nečijim (zlokobnim) interesima. Tako su neki naši mediji na obmanjujući način izveštavali o nemačkom predlogu zakona o „samoopredeljenju” koji trans, interseks i nebinarnim osobama treba da olakša zakonsku promenu pola i imena, tvrdeći kako ovaj zakon omogućava da svaki adolescent sa navršenih 14 godina može bez roditeljskog odobrenja da promeni pol jednostavno izjavom. Procedura koju predviđa predlog zakona zapravo je drugačija. Zakon daje mogućnost maloletnicima starijim od 14 godina da se sami izjasne, ali im je neophodna saglasnost roditelja. U slučaju da roditelji ne daju svoj pristanak, sud može da preinači odluku roditelja ako je to u najboljem interesu deteta.

O LGBT+ pravima u Nemačkoj i Sloveniji: red istine, red senzacije, red netrpeljivosti

Neretko nailazimo i na primere dezinformacija koje potkrepljuju narativ da ostvarivanje prava LGBTQIA+ zajednice predstavlja pretnju po bezbednost naše dece.

Tako je na društvenoj mreži „X“ u oktobru 2023. godine registrovana objava u kojoj se obmanjujuće interpretira kako Vulkanovo izdanje knjige „Vodič kroz život za pametne devojčice“ autorke Sali Morgan promoviše „pedofiliju i LGBT kod dece“. Kako bi potkrepila svoj argument, autorka objave iz poglavlja o zaljubljenosti selektivno izdvaja segment u kome Sali Morgan objašnjava pojam lezbijstva ili gej orijentacije, kao i pojam biseksualnosti. Međutim, u ovoj knjizi se može naći i niz saveta koji se odnose na dečake, što je autorka objave u potpunosti zanemarila.

Lažne optužbe na račun priručnika „Vodič kroz život za pametne devojčice“

U celom priručniku „pedofilija“ se ne pominje ni jednom jedinom rečju, niti se promoviše na bilo koji način – implicitno ili eksplicitno, ali ovo nije usamljeni slučaj u kome se negativno portretisanje LGBTQIA+ zajednice emocionalno pojačava izjednačavanjem ova dva pojma. Na primer, u junu 2023. godine FakeNews Tragač je registrovao niz objava na društvenoj mreži „X“ o ovom pitanju. LGBT+ zastavu progresa sa profilne fotografije profila Mladi Pokreta slobodnih građana (PSG) jedan korisnik netačno je identifikovao kao „pedofilsku zastavu“.

Ovo nije igra ⸺ Uvod u Qanon

Osim ovih, uslovno rečeno generalizovanih dezinformacija, susrećemo se i sa onima koje su fokusirane na određenu osobu, najčešće kako bi se diskreditovale žene na određenoj poziciji. Ovakve dezinformacije kampanjski se plasiraju i najčešće su usmerene prema novinarkama i političarkama. Tokom poslednjih godina i FakeNews Tragač je zabeležio nekoliko ovakvih primera.

Početkom 2021. godine protiv novinarke Nataše Kovačev pokrenuta je kampanja na društvenim mrežama. U jednoj od objava sa Tvitera pisalo je „Nataša Kovačev, bojovnica N1 i Al Džazire voli migrante i mrzi Srpsku crkvu“. Kao dokaz za ovu i slične tvrdnje autori objava objavili su citat rečenice koju Nataša Kovačev nikada nije izgovorila. Pored negativnih posledica koje ovakve kampanje ostavljaju na novinarke lično, one imaju i dalekosežnije posledice. Na ovaj način se „potkopavaju, zaglušuju i delegitimišu istinite vesti“, ruši poverenje u medije, a žene obeshrabruju za izbor novinarske profesije. O Natašinom iskustvu u vezi sa opisanim slučajem možete čuti više detalja u dokumentarnom filmu The Burden of Experience.

Kampanje koje se pokreću protiv političarki imaju za cilj da predstave kako žene i nebinarne osobe nisu sposobne za bavljenje politikom. U takvim kampanjama žene su okarakterisane kao nesposobne, nedostojne ili nepodobne, kreira se uverenje da su visok status stekle seksualnim vezama, a ne svojim zaslugama. Neretko su rodne dezinformacije kamuflirane u „legitimnu političku kritiku“ koja se nepotrebno pojačava i razbuktava mržnju prema postupcima osobe na koju je usmerena. Jedan od takvih primera registrovali smo 2021. godine, kada je dnevni list Objektiv, fabrikovanom informacijom dokazivao da je Marinika Tepić „glavna propagatorka antisrpske genocidne histerije“.

Objektiv lažima dokazuje da je Marinika Tepić „glavna propagatorka antisrpske genocidne histerije“

Kako biste se što bolje pripremili za razotkrivanje rodnih dezinformacija, pred vama je niz od osam zadataka koji se tiču žena. Možete se slobodno služiti internet pretragom. Svako pitanje ima pet ponuđenih odgovora, od kojih je samo jedan tačan.

Ukratko

TOP 5 – NAJČEŠĆE LOKACIJE MANIPULACIJA