Tekst iz Politike o „azbučnom poreklu evropske pismenosti“ vrvi od grešaka


Politika je ove srede objavila tekst „Azbučno poreklo evropske pismenosti u kom autorka iznosi više netačnih tvrdnji – o tzv. „vinčanskom pismu“, o azbučnom redosledu slova u starorimskim bukvarima, ali i o etrurskoj jezičkoj tradiciji. Tekst je istog dana objavljen i u štampanom izdanju, u rubrici „Među nama“, za koju pišu čitaoci ovog lista.

 

„U Vinči su nađeni slovni zapisi“

Autorka se oslanja na pseudonaučne teze o tzv. „vinčanici“, o kojima smo već pisali: književnik Radivoje Pešić predstavio je svoju „interpretaciju“ ovog pisma 80-ih godina prošlog veka, a istu ideju promovisao je i Jovan Deretić u svojoj knjizi „Antička Srbija”. Autorka teksta iz „Politike“ navodi sledeće:

„Posle poslednjeg ledenog doba (otprilike 10.000 godina pre naše ere) stvoreni su pogodni uslovi za život. Usledio je razvoj Dunavske civilizacije. Na arheološkim lokalitetu Vinča na Dunavu i na lokalitetu sela Dispilio na jezeru Kastorija (u grčkom delu Makedonije) nađeni su slovni zapisi.”

Međutim, relevantna akademska javnost ne smatra da je vinčansko pismo postojalo, odnosno da se sistem znakova iz Vinče može smatrati pismom, a samim tim ni pretečom „evropske pismenosti. Ideja o „vinčanici“ kao vinčanskom sistemu pisma pripada polju pseudonauke. Aleksandar Palavestra sa odeljenja za arheologiju Filozofskog fakulteteta u Beogradu, pisao je u svom radu „Izmišljanje tradicije: ’vinčansko pismo’” upravo o ovom pitanju:

 „Neko mora reći da je sve to, počevši od ’genijalnog Pešićevog otkrića’, samo jedno carevo novo odelo. Na osnovu dosadašnje evidencije može se zaključiti da vinčanskog pisma nema. Čak ni protopisma! Nakon izložbe u Novom Sadu (i objavljenog kataloga) rekao bih da uglavnom, osim sporadično, nema ni znakova. ’Vinčansko pismo’ je samo jedna karika u lancu različitih izmišljenih tradicija, koje bujaju uvek u okolnostima uzdrmanog identiteta neke zajednice, kao surogat legitimiteta i cement nacionalne i socijalne kohezije“.

Danas u svom tekstu „Zašto Vinčansko pismo nije pismo?” objašnjava da je tu reč o izolovanim znakovima: oni su isuviše malobrojni, heterogeni i nesistematični da bi formirali pismo. Uz to, u navodnim „zapisima“ nema ni reči ni rečenica, a kamoli teksta.

 

„Starorimski bukvari ređali su slova azbučnim redosledom“

U tekstu iz „Politike“ se navode i primeri koji treba da pokažu da su slova u različitim starim pismima navođena azbučnim redosledom, ne bi li se dokazala tvrdnja iz naslova teksta o azbučnom poreklu evropske pismenosti.

Prema knjizi „Post scriptum: povijest i značenje umijeća pisanja najstariji potvrđeni alfabet je feničanski: „Feničko je prvo pismo u kojemu je jedan znak stajao za jedan glas, za razliku od kompleksnih drugih pisama poput klinopisa ili egipatskih hijeroglifa. Razvilo se iz spomenutog prasinajskog, koje se razvilo u Starome Egiptu za komunikaciju među semitskim radnicima, a na njega je utjecala i egipatska hijeratika”, piše u ovoj knjizi Kristina Šekrst, lingvistkinja sa Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Ona za Tragač objašnjava da su se i redosledi slova razvili iz prasinajskog ka njegovim derivatima. „Što se tiče redoslijeda, radi se zapravo o sljedećemu – takav je poredak naslijeđen iz prasinajskih pisama, dijelom čak iz egipatskih hijeroglifa (dā se lako vidjeti podudarnost nekih egipatskih znakova). Samim time sličan će se poredak viđati i u npr. semitskim jezicima, jer se radi o istome prasinajskome porijeklu, tako da nije čudno da ćemo imati alef kao prvo slovo u hebrejskome pismu, potom bet.”

Ne, u Nacionalnom muzeju Irske nema „srpskog jevanđelja iz petog veka“

Autorka teksta u Politici navodi da su „starorimski, tj. etruski bukvari, koji su bili u upotrebi pre 3.000 godina, ređali slova azbučnim redosledom od A do Š“. Napomenimo i to da autorka dvaput koristi pridev „etrurski“ i oba puta ga pogrešno ispisuje, bez drugog slova „r“.

Šekrst za Tragač navodi da „starorimski“ i „etrurski“ nisu sinonimi, jer se ne radi o istoj kulturi, a ni poredak nije išao od „a“ do „š“, nego – verovatnije – od „a“ do „f“. Ona kaže da o etrurskom ne znamo mnogo, ali i da je trenutni konsenzus struke da se latinica razvila upravo iz etrurskog alfabeta: „Tijek je onda sljedeći: hijeroglifsko pismo > prasinajsko pismo > semitska pisma, pa tako i feničko slogovno > grčko pismo > etrursko pismo > latinica“, navodi Šekrst.

 

„Grci nisu evropskog porekla“

U spornom tekstu se navodi i da „Grci nisu narod evropskog porekla – naselili su severno Sredozemlje u prvom milenijumu pre naše ere”. Međutim, u enciklopediji Britanika se navodi da su Grci „od indoevropskih plemena evropskog porekla”: „Od 1800. pre nove ere, prvi rani Grci su stigli do svojih kasnijih naselja između Jonskog i Egejskog mora. Spajanje ovih najranijih ljudi koji su govorili grčki sa njihovim prethodnicima proizvelo je civilizaciju poznatu kao mikenska”.

Marija Zemunović, FakeNews Tragač

Ukratko

TOP 5 – NAJČEŠĆE LOKACIJE MANIPULACIJA