Ma ne be, nesu ga priznali: Prizrensko-timočki dijalekat nije proglašen posebnim jezikom

Unesko je 2016. godine klasifikovao prizrensko-timočki dijalekt kao jezik – izjavila je inovatorka u oblasti veštačke inteligencije Milena Šović u podkastu medija „Kompas pravih vrednosti“ (ne treba ga mešati s medijima Kompas-info.rs i nedeljnikom Srpski kompas). Ona dodaje da je ovaj dijalekt klasifikovan na isti način kao i hrvatski, crnogorski i bosanski, da je SANU bezuspešno uložila prigovor Unesku, te da postoji strah da će – ako Bugari i Makedonci prisvoje ovaj dijalekat – Srbija biti svedena na Beogradski pašaluk.

U svemu ovome ima tek trunka istine: u izdanju Uneska je 2010. objavljen „Atlas ugroženih jezika sveta“, gde se među ugroženim jezicima pominje i torlački. Nije, međutim, stavljen u istu ravan sa hrvatskim i bosanskim, niti Unesko ima mandat da pravi zvaničnu, obavezujuću klasifikaciju jezika. U uvodu „Atlasa“ navodi se da je korišćeno elastično (šire) shvatanje pojma jezika, a istaknuta je i napomena da su za podatke u publikaciji odgovorni isključivo autori, tj. da podatke ne treba tumačiti kao stav Uneska.

„Atlas ugroženih jezika“ poslužio je kao osnova za širi „Atlas jezika sveta“ s hiljadama odrednica, koji je trenutno nedostupan zbog održavanja. U njegovoj verziji iz 2023. nije bilo ni torlačkog ni prizrensko-timočkog.

Šta je Milena Šović izjavila u „Kompasu“?

Milena Šović predstavljena je kao profesorka matematike u Čikagu i ekspertkinja za veštačku inteligenciju. U emisiji, kao i u svojoj biografiji, navodi da je razvijala četbotove koji odgovaraju „glasom“ Nikole Tesle i Branislava Nušića, kao i četbota (zasad nedostupnog javnosti) koji odgovara na urbanom leskovačkom dijalektu. Osim toga, pokrenula je i portal Južna pruga koji izveštava na prizrensko-timočkom dijalektu. Upravo u tom kontekstu komentarisala je i navodni pokušaj da se ovaj dijalekat otrgne iz okvira srpskog jezika:

Unesko je klasifikovao prizrensko-timočki dijalekt kao jezik, isto kao što je klasifikovao i hrvatski, crnogorski, bošnjački, bosanski, kako god se to zove. Ja lično smatram da to nisu jezici nego dijalekti srpskog jezika. Mislim da se radi isključivo o političkoj stvari. Mislim da je SANU uložio prigovor, međutim ništa nisu uspeli da urade. To se desilo 2016, kada je Unesko klasifikovao taj „torlački jezik”, kako su ga oni nazvali u svojim dokumentima. (…) Bugari i Makedonci smatraju da je prizrensko-timočki dijalekt bugarski, odnosno makedonski, i ako mi to budemo zapostavili, može da se desi da će oni to jednog dana prisvojiti, ili će doći neko deseti ko će ga proglasiti jezikom i svesti Srbiju na Beogradski pašaluk.

U „Atlasu ugroženih jezika sveta“ ne pominje se prizrensko-timočki dijalekat, već torlački, kao govor karakterističan za jugoistočnu Srbiju, sever Makedonije i zapad Bugarske. Vuk Karadžić u „Srpskom rječniku“ definiše Torlaka kao „čovjeka koji niti govori čisto srpski ni bugarski“, a termin torlački korišćen je i u ranijim spisima srpske lingvistike: recimo, Aleksandar Belić ga u Srpskom književnom glasniku 1903. pominje kao jedno od mogućih imena za dijalekte istočne i južne Srbije.

U međuvremenu se – navodi Odbor za standardizaciju srpskog jezika – termin torlački pokazao kao neprimeren i terminološki pogrešan, dok se kao ispravno rešenje ističe „prizrensko-timočki govori“.

Šta se navodi u „Atlasu“?

„Atlas ugroženih jezika sveta” je stručna publikacija posvećena ugroženosti jezičkih varijeteta. U metodološkom uvodu navodi se da je razgraničenje jezika i dijalekta teško, te da se pojam jezika u publikaciji primenjuje elastično.

Torlački nije klasifikovan „isto kao hrvatski, bosanski i crnogorski”, već kao ranjiv regionalni jezik. Ovaj deo izjave Milene Šović direktno je suprotan sadržaju citiranog poglavlja. U istom pasusu Uneskovog Atlasa autor govori o četiri neugrožena južnoslovenska jezika: bugarskom, makedonskom, slovenačkom i srpskohrvatskom. Srpskohrvatski se opisuje kao tradicionalni lingvistički naziv za govorni jezik na kojem su zasnovani savremeni srpski, hrvatski i bosanski standardi. Crnogorski u toj rečenici čak nije ni pomenut.

Iako bi se iz izjava Milene Šović moglo zaključiti da postoji nekakav plan da se „raskomada“ srpski jezik u korist bugarskog, teza o favorizovanju bugarske pozicije čini se krhkom ako imamo u vidu da se u Atlasu kao zaseban ugroženi regionalni jezik pominje i banatski bugarski.

Da li je uložen prigovor Unesku?

Udruženje folklorista Srbije obratilo se 15. novembra 2018. Odboru za standardizaciju srpskog jezika i zatražilo da Odbor svojim autoritetom doprinese uklanjanju torlačkog sa Uneskove liste. Odbor, među čijim osnivačima jesu SANU, Institut za srpski jezik SANU i druge akademske i univerzitetske ustanove, objavio je aprila 2019. svoj stav. Međutim, u njemu izričito piše da se nadležnosti Odbora „ne protežu i na komunikaciju sa Uneskom”, zbog čega se on obratio domaćoj javnosti preporukom o korišćenju naziva prizrensko-timočki govori.

Uz ovu kritiku na račun terminologije korišćene u „Atlasu“ treba pomenuti i rad Anemari Soresku Marinković, Mirjane Ćirić i Svetlane Ćirković, objavljen u časopisu „Balkanika“ (2020). Autorke rada upravo na primeru torlačkog zaključuju da je neophodno preispitati kriterijume koje su koristili autori „Atlasa“ i ponuditi precizne definicije, budući da je u publikaciji izostalo definisanje krucijalnih pojmova „dijalekt“ i „jezik“.

Ko zapravo „klasifikuje” i razgraničava jezike?

Ne postoji institucija koja ima mandat da se bavi ovim pitanjem, u okviru koji bi bio naučno ili pravno obavezujuć. Najdetaljniju šire prihvaćenu klasifikaciju nudi standard ISO 639, koji dodeljuje tehničke identifikatore jezicima i jezičkim grupama za potrebe biblioteka, baza podataka, internet i računarske sisteme. On, svakako, ne predstavlja konačnu naučnu ili političku „potvrdu” postojanja nekog jezika. Važeći ISO 639:2023 nudi četiri skupa identifikatora:

ISO razlikuje individualne jezike, makrojezike i jezičke grupe. Dijalekti po pravilu dele oznaku sa jezikom kojem su pridruženi, osim kada nadležno telo prihvati određeni varijetet kao individualni jezik za potrebe kodiranja.

U ISO 639-3 srpskohrvatski ima oznaku hbs i status makrojezika, dok su srpski (srp), bosanski (bos), hrvatski (hrv), crnogorski (cnr) i navedeni kao njegovi individualni jezici. Torlački, odnosno prizrensko-timočki, nema sopstvenu oznaku u aktuelnom registru, ali takvu oznaku imaju, na primer, moliškohrvatski (svm), kajkavski književni (kjm) i čakavski (ckm).

Stefan Janjić, FakeNews Tragač