Čovek je po svojoj prirodi
grešan. Grešan je i sklon ispoljavanju najgorih osobina prema svom okruženju, i
ta se misao vekovima provlači kroz religije, ideologije i studije. Minuli
ratovi, zločini, politička pohlepa i glad za dominacijom samo su pojačali ovo
verovanje pretvarajući ga u dogmu. Ipak, da li je čovek, pored toga što je
grešan, i loš? Da li se ispod površinskog sloja kulturnog ophođenja prema
drugima, u svakom čoveku krije zlotvor koji čeka pravi trenutak da se otkrije u
punoj snazi?
Ako pitate holandskog istoričara Rutgera Bregmana, odgovor je kratak i
jasan – ne. „Većina ljudi je u suštini sasvim dobra“, tvrdi ovaj autor u svojoj
novoj knjizi „Čovečanstvo“ koja je
nedavno prevedena na srpski u izdanju Lagune (prevod Jelene Kosovac). Bregman u
ovom delu predstavlja „radikalnu ideju“ koju naziva „novi realizam“ i za koju smatra da bi mogla pokrenuti revoluciju.
Pokušavajući da dokaže iskonsku dobrotu ljudskog bića holandski autor vodi
čitaoca kroz niz istorijskih primera koji „ulivaju nadu“ u „Čovečanstvo“.
Kako se Evropi desio Aušvic
Među misliocima koji su se bavli
pitanjem prirode čoveka verovatno su najcitiraniji stavovi novovekovnih
filozofa Tomasa Hobsa i Žan Žak Rusoa, od kojih i Bregman
počinje svoje pripovedanje o čovečanstvu. Hobsa Bregman opisuje kao pesimistu
„koji želi da verujemo u pokvarenost ljudske prirode“ i koji smatra da čovek
ima „večnu i neutaživu želju za moć“ što neminovno vodi do „rata svakog protiv
svih“ koji može biti sprečen jedino odricanjem čoveka od slobode i podređivanjem
„jednom suverenom“.
Rutger Bregman (Flickr)
Njegov stotinak godina mlađi
„suparnik“ Ruso više je po meri
autora „Čovečanstva“ jer smatra da je čovek
po prirodi dobar i da je živeo u slozi sa sunarodnicima sve do pojave
birokratije i kraljeva. Verovao je kako je čovek u prvobitnim zajednicama bio
saosećajnije biće, te da je razvoj civilizacije i izum štamparske mašine
omogućio da Hobsove „opasne fantazije“ ostanu zabeležene. „Dajte nam slobode
ili je sve izgubljeno“ rekao je Ruso, a Bregman zdušno prihvatio na početku
svog putovanja ka dokazivanju prirodne dobrote čoveka.
Na tom putovanju, ovaj istoričar
suočio se sa neizbežnim pitanjem – ako su ljudi dobri kako se onda usred
civilizovane Evrope dogodio Aušvic?
U godinama nakon Aušvica isto pitanje mnogi socijalni psiholozi pokušali su da
objasne premisom potpuno suprotnom od Bregmanove – da je svaki čovek po prirodi
zao, te da je samo pitanje vremena i okolnosti kada će zlo iz njega pokuljati.
Među tim psiholozima je i Filip Zombardo,
američki naučnik koji je sedamdesetih godina sproveo eksperiment simulirajući
zatvorske okolnosti u podrumu univerziteta Stanford sa još dvadesetak studenata
u ulogama čuvara odnosno zatvorenika.
Zombardova hipoteza navodno je
dokazana jer su studenti čuvari ispoljili nečovečne osobine pretvarajući se u
monstrume koji svoju nadređenu ulogu koriste za ugnjetavanje zatvorenika. Problem je rešen. Ljudi su prirodno zli
pa nam se nešto poput Aušvica može dogoditi ako se za to steknu uslovi.
Zombardo je na ovom zaključku izgradio bogatu karijeru, ali Bregman u svojoj
knjizi opisuje kako su dosijei njegovog slavnog eksperimenta nedavno otvoreni, te
da u njima postoje dokazi da studenti čuvari nisu sami od sebe postali sadisti,
već da im je takvo ponašanje naređeno. Hrpom dokaza u vidu otkrivenih
materijala eksperimenta, naučnih studija i intervjua učesnika ogleda Bregman
dokazuje neobjektivnost Zombardove studije, nazivajući je u jednom trenutku
„podlom prevarom“.
Fudbalski meč na zapadnom frontu
Možda je čovečanstvo sopstvena
zlodela i objašnjavalo na neobjektivan način, ali opet, u ratove odlaze na
stotine hiljada ljudi. Međusobno se ubijaju zarad neke ideje, ispoljavajući
svoje najgore osobine. Da li je za čoveka prirodno da drugom ljudskom biću bez
trunke saosećanja okonča život, vodeći se nekim višim ciljem ili ličnim
interesom? Bregman smatra da nije i kao dokaz za svoju tvrdnju pruža osvrt na
nekoliko ratnih priča sa dirljivim
ishodom. Kroz prikaz nemačkih i britanskih vojnika koji Božić 1914. godine
provode zajedno se gosteći i igrajući fudbal na zapadnom frontu tokom Velikog
rata holandski istoričar podseća da „mržnja može da se preobrazi u
prijateljstvo, a zakleti neprijatelji da se rukuju“.
De meeste mensen deugen – holandsko izdanje Čovečanstva
Mržnja među ljudima nastaje u
njihovoj međusobnoj udaljenosti, smatra Bregman. „U kancelarijama vlade, i u
novinskim redakcijama, u dnevnim sobama i pabovima – neprijateljstvo prema
protivniku bilo je ogromno“. U rovovima, vojnici su delili istu sudbinu,
razumeli su položaj suparničke strane, pa je jednodnevno primirje za ovog pisca
logičan ishod. Bregman piše i o
„vojnicima koji nisu hteli da pucaju“, o pogrešno tumačenoj „krvavoj“ istoriji
Uskršnjih ostrva i zatvorima u Norveškoj koji uspešniju resocijalizaciju
osuđenika postižu dobrim, a ne lošim ophođenjem prema zatvorenicima.
Autor gotovo sve svoje zaključke
o čovekovoj iskonskoj dobroti donosi analizirajući odnos ljudi jednih prema
drugima. Bregman, čini se, ne obraća previše pažnju na sve što činimo drugim bićima sa kojima delimo ovu
planetu, pa i samoj Zemlji. Postoji li
objašnjenje za nehumano ponašanje čoveka prema životinjama kako iz
egzistencijalnih, tako i iz patoloških razloga? Je li, kako to Bregman tvrdi,
„većina ljudi u suštini sasvim dobra“ ako moćnici ne uspevaju da se adekvatno
suprotstave nadolazećim ekološkim pretnjama na koje naučna zajednica upozorava?
Odgovore na ova pitanja pričekaćemo još neko vreme. Bregmanova nova knjiga
pokazuje nam da čovek čoveku možda ipak nije vuk, što ne znači da nije vuk
sopstvenoj okolini i drugim bićima.
Informer je nedavno objavio tekst o „najlepšim književnim delima koja su dobila svoju ekranizaciju”, plasirajući pritom neistinite informacije o filmu „Lajanje na zvezde”. Tabloid je u kratkom…
Više portala prenelo je informaciju da je Srbija svrstana u prvih pet država po porastu prihoda od međunarodnog turizma, prema izveštaju Svetske turističke organizacije UN-a. Prvo mesto…
Blic, Kurir i Srpskainfo nedavno su objavili kako u Turkmenistanu ne postoje računi za gas, struju, kao ni vodu, a građani mesečno besplatno dobijaju 120 litara benzina.…