Čitali smo: „Varljiva slučajnost“ Nasima Nikolasa Taleba


„Opustite se“, reče lekar vidno uznemirenom pacijentu, „stopa mortaliteta tokom ove operacije iznosi svega 1%“. „A pogledajte, imamo i mali jubilej. Vi ćete biti naš stoti pacijent na ovoj operaciji!“ uzbuđeno je saopštio lekar. „Svih prethodnih 99 pacijenata su preživeli“ dodaje ponosno anesteziolog dok namešta masku s gasom za uspavljivanje na lice pacijenta. Najednom pacijenta obuze još veća nervoza. Krv mu je proključala i pojurila u glavu podstaknuta samo jednom mišlju. „Umreću“ hteo je da procedi dok ga je anestezija uzimala pod svoje, ali nije uspeo. Kako je pacijent ovo zaključio?

Ukoliko je 100 pacijenata podvrgnuto operaciji tokom koje umre 1% operisanih, a 99 ljudi pre vas je preživelo operaciju može vam delovati logično da je vaša šansa za smrt na operacionom stolu 100%. Međutim, naravno da nije. Verovatnoća ne funkcioniše tako! To što je pacijent pomislio kako će umreti jer je 99 pacijenata pre njega preživelo predstavlja samo jednu od pristrasnosti vezanih za tumačenje verovatnoće koju stvara naš mozak. Stvoreni smo da povezujemo stvari, a ne da ih gledamo nezavisno jednu od druge i zbog toga je uplašeni mozak pacijenta podigao uzbunu. Mozgom vladaju emocije, a one nisu najbolji saveznik kada procenjujemo koliko je verovatno da će nam se nešto u životu dogoditi.

Dobar saveznik za tumačenje verovatnoće mogao bi biti istraživač u ovoj oblasti, bivši trgovac opcijama, a sadašnji analitičar rizika i finansijski matematičar Nasim Nikolas Taleb. U svojoj knjizi „Varljiva slučajnost: skrivena uloga šanse u životu i na tržištima“ Taleb uz obilje anegdota pokušava da čitaocu dočara značaj što boljeg tumačenja verovatnoće. Dobar deo Talebove knjige bavi se verovatnoćom vezanom za trgovinu deonicama, u brokerskom životu i svetu finansijske ekonomije. Međutim, Taleb uspeva da složeni problem verovatnoće prebaci i na teren svakodnevnog života. Prevod knjige „Varljiva slučajnost“ dostupan je u izdanju izdavačke kuće Heliks (prevod Ane Imširović Đorđević).

 

Problem indukcije

Induktivno zaključivanje, odnosno, indukcija predstavlja donošenje jednog opšteg suda na osnovu pojedinačnih ili posebnih činjenica. Taleb u šali objašnjava ovaj problem kroz primer svog navodno temeljnog statističkog istraživanja u kom je posmatrao život jednog američkog predsednika i zaključio da je predsednik besmrtan. „Za 58 godina i blizu 21.000 posmatranja nijednom nije umro“ saopštava nam Taleb. Problem indukcije zapravo otkriva rizik zaključivanja na osnovu empirijskih dokaza, odnosno isključivo na osnovu ličnog iskustva i onoga za šta znamo da se dogodilo. „Čist empirizam nužno implicira obmanutost slučajnošću“, podseća Taleb.

Odgovor na ovaj problem autor vidi u učenju austrijskog filozofa Karla Popera. On je smatrao da postoje samo dva tipa naučnih teorija: (1) one za koje se zna da su pogrešne jer su proverene i pobijene i (2) one za koje se ne zna da li su pogrešne, koje još nisu opovrgnute ali se podvrgavaju opovrgavanju. Kroz ovu podelu lako možemo zaključivati i o tome šta spada u domen nauke, a šta ne.

Njutnove teorije u fizici su godinama nakon stupanja na naučnu scenu opovrgnute Ajnštajnovim relativitetom i zato ih  možemo smatrati naukom. S druge strane, kada se astrolog suoči s argumentima koji ne idu u prilog njegovoj „teoriji“ on će lako pred auditorijum izbaciti pomoćnu hipotezu kako bi dodatno objasnio nepredviđena zbivanja i skrojio logičniju i verovatniju priču. „Njutnova fizika je naučna zato što nam omogućava da je pobijemo, kao što i jesmo, dok astrologija to nije zato što ne nudi uslove pod kojima bismo je mogli odbaciti“ objašnjava Taleb. Ukoliko se određena „nauka“ služi pomoćnim hipotezama kako bi izbegla opovrgavanje i ojačala svoju poziciju zapravo se radi o pseudonauci.

Nažalost, naš mozak je programiran tako da često podleže problemu indukcije. „Čega vam je lakše da se setite?“ – pita nas Taleb – „Skupa nasumičnih činjenica nabacanih na gomilu ili priče koja ukazuje na niz logičkih veza?“. Potrebno nam je „manje mesta“ u mozgu da bismo zapamtili kauzalne informacije uokvirene u jednu priču. Tako se u našem mozgu gubi skup pojedinačnosti da bi se dobilo jedno opšte. Zapravo, ljudski um predstavlja neku vrstu mašine za induktivno zaključivanje zbog čega je rizik da nećemo uočiti neku slučajnost znatno veći.

 

Verovatnoća i sujeverje

No vratimo se na pacijenta i doktora iz uvoda teksta. Pacijent je poguran strahom za sopstveni opstanak potpuno neopravdano pomislio da je verovatnoća za njegovu smrt velika. Pogrešio je jer je njegov mozak postavio uzročno-posledičnu vezu razmišljajući o verovatnoći da dođe do određenog događaja. Ali postavljanje uzročno-posledičnih veza zapisano nam je u genima. Neki član drevnog plemena jednom je počešao svoj nos i video da počinje kiša, a potom je razradio metod češanja nosa kako bi prizivao preko potrebnu kišu, objašnjava nam plastično Taleb.

Autor veruje da je sujeverje biološki fenomen. Ovo potkrepljuje time što je izvođenje kauzalnih veza primećeno i kod nižih oblika života. Recimo, harvardski psiholog B. F. Skiner polovinom prošlog veka zaključio je da će golubovi razviti specifičan niz pokreta ukoliko im se hrana daje nasumično. Kao što su ljudi nekada prizivali kišu, tako su golubovi u ovom eksperimetu prizivali hranu. Ne možemo stati na put ovakvom funkcionisanju naših mozgova koliko god se fokusirali na zdravorazumsko rezonovanje. Stvoreni smo da povlačimo paralele između događaja A i događaja B i na osnovu tih paralale donosimo i zaključke o verovatnoći.

 

Šta nam preostaje?

Funkcionisanje našeg mozga ostavlja nas ranjivim na slučajnost, pa samim tim i na crne labudove, odnosno nepredvidive događaja se ogromnim posledicama o kojima je Taleb takođe govorio u zasebnoj knjizi. Ono što možemo da učinimo jeste da svoje reakcije uskladimo sa mogućom pojavom nepredvidljivih događaja, odnosno sa delovanjem slučajnosti. Taleb priznaje da je i sam sklon zavaravanju uprkos predanom izučavanju slučajnosti, ali naglašava da se u odnosu na druge ljude razlikuje po tome što je svestan svoje ljudske slabosti na slučajnost. „Inteligentan sam tek toliko da shvatam kako imam predispoziciju da budem nasamaren slučajnošću“ poručuje nam Taleb na kraju svoje knjige.

 

Ivan Subotić, FakeNews Tragač

Ukratko

TOP 5 – NAJČEŠĆE LOKACIJE MANIPULACIJA