23/11/2023
Ne, tetovaža Ane Stanskovski nije trajna
Portali B92, Blic, Kurir, Luftika i Nportal objavili su viralnu priču o influenserki Ani Stanskovski, koja je istetovirala ime svog dečka na čelu. „Mnogi su bili u…
Ovo je nešto što već dugo želim da izgovorim. Danas mi je drago što mogu da objavim istinski istorijsko otkriće u našoj borbi protiv kineskog virusa, koje će spasiti bezbroj života, rekao je Donald Tramp na konferenciji održanoj u Beloj kući u avgustu prošle godine. U objavljivanju istorijskog otkrića pridružio mu se i dr Stiven Han, direktor američke Uprave za hranu i lekove, koji je naveo da je sprovedeno istraživanje u kom je pokazano da eksperimentalna terapija konvalescentnom plazmom smanjuje smrtnost usled koronavirusa za čak 35%. U pitanju je tretman u kom se za lečenje novozaraženih koristi krvna plazma bogata antitelima, dobijena od ljudi koji su se oporavili od koronavirusa. U nastavku izlaganja dr Han tvrdi da bi čak 35 od 100 pacijenata zaraženih koronavirusom bilo spaseno korišćenjem terapije konvalescentnom plazmom.
Na ovu izjavu direktora američke Uprave za hranu i lekove odreagovali su mnogi, između ostalih i istraživači sa klinike Mejo iz Ročestera, autori istraživanja na koje se dr Han poziva. Osim što studija nije zadovoljila osnovne metodološke kriterijume kliničkog kontrolisanog ispitivanja, nije prošla proces recenzije i nije prethodno bila objavljena u naučnom časopisu, ova studija – prema rečima istraživača koji su je sproveli – ni izbliza nije govorila o tolikoj uspešnosti terapije, koju su naveli Tramp i Han.
Autori istraživanja tvrde da podatak o „35 od 100“ nije prethodno spomenut ni u službenom pismu, niti u dopisu od 17 strana koje su napisali naučnici Uprave za hranu i lekove. Da je reč o gruboj statističkoj grešci ukazali su i direktor Centra za farmaceutsku politiku sa Univerziteta u Pitsburgu, kao i dr Robert Kalif, direktor Uprave za hranu i lekove za vreme predsedničkog mandata Baraka Obame. Dr Kalif je na Tviteru pozvao svog naslednika na poziciji direktora Uprave za hranu i lekove da objavi grešku, navodeći da je ona nastala zbog elementarnog nerazumevanja razlike između relativnog i apsolutnog efekta.
U veoma kratkom opisu nalaza pogrešno predstavljenog istraživanja stoji da je nakon sedam dana od postavljanja dijagnoze koronavirusa umrlo 8,7% ispitanika koji su u prva tri dana od postavljanja dijagnoze bili tretirani terapijom konvalescentnom plazmom, u poređenju sa smrtnošću od 11,9% u slučaju pacijenata koji su istu terapiju primili nekoliko dana kasnije. Nakon perioda praćenja od 30 dana, stopa smrtnosti je bila 21,6 odnosno 26,7% u zavisnosti od perioda kada je terapija konvalescentnom plazmom primljena.
Dr Kalif je bio u pravu: dr Stiven Han je pokazao elementarno nepoznavanje razlike između relativnog i apsolutnog efekta. Uzmimo na primer da se određeni nusefekat javlja nakon primene određenog leka u odnosu 1 naprema 10.000. Takođe, pretpostavimo da su određene promene u sastavu leka dovele do toga da se nusefekat sada javlja kod 2 naprema 10.000 ljudi. Kada bismo govorili u terminima apsolutnog rizika, rekli bismo da je rizik povećan za 1 na svakih 10.000 ljudi. Međutim, takođe bismo mogli da kažemo i da se rizik od pojave nusefekata udvostručio nakon izmene u sastavu leka, govoreći u terminima relativnog rizika. Ekvivalentno tome, mogli bismo i da kažemo da je rizik od pojave nusefekta porastao za čak 100% sa promenom sastava leka. Izgovaranjem svake od navedene tri tvrdnje, statistički bismo bili u pravu. Međutim, da li poruku isto čuju i razumeju oni kojima se obraćamo dok izgovaramo ove tvrdnje?
Teško je zamisliti novinski naslov u kom bi pisalo da se rizik od smrti usled nusefekata nekog leka povećao za 1 na svakih 10.000 ljudi. Čitaoci bi u najmanju ruku pomislili da taj tekst nije vredan njihove pažnje, a pitanje je i da li bi pre toga uopšte dobio saglasnost urednika za objavljivanje.
Istovremeno bismo vrlo verovatno bili privučeni naslovom i još verovatnije prestrašeni informacijom da se smrtnost usled nusefekata nekog leka udvostručila ili povećala za čak 100%. Naslov izražen u terminima relativnog rizika je statistički tačan, ali nam ne govori ništa o apsolutnom riziku. Iako mediji statistički ne greše dok se služe relativnim rizikom, izostanak informacije o apsolutnom riziku može da navede čitaoce na pogrešne zaključke ili odluke.
U meta-analitičkoj studiji koju je sproveo psiholog dr Džudit Konvej dosledno je dobijeno da su ljudi skloniji izbegavanju nekog tretmana ukoliko su nusefekti prikazani u terminima relativnog rizika, kao i da su skloniji prihvatanju određene terapije ukoliko su benefiti prikazani u terminima relativnog, a ne apsolutnog efekta. Da je čak i najobrazovanijima među nama teško da naprave razliku između apsolutnog i relativnog efekta demonstrirao nam je dr Stiven Han. Iako relativni efekat u istraživanju na koje se poziva govori o tome da ranija upotreba terapije konvalescentnom plazmom dovodi do okvirno 35% manje smrtnih ishoda nego u slučaju kasnijeg primanja terapije, to nikako ne znači da će 35 od 100 ljudi biti spaseno. Uvidom u apsolutne efekte vidimo da je taj broj svega oko 3 osobe na 100 ljudi mereno nakon 7 dana, odnosno 5 na 100 ljudi mereno posle 30 dana.
Za FakeNews Tragač,
Milica Lazić
Milica Lazić je doktorka psiholoških nauka i naučna saradnica na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. U svom istraživačkom radu bavi se subjektivnim blagostanjem i psihološkom rezilijentnošću, naročito u kontekstu aktuelnih i negativnih iskustava iz perioda odrastanja. Osnivačica je Psihološkog centra za mentalno zdravlje u zajednici “MentalHub”