Maj ’26 unatrag: Stavljanje tačke na tačkasti softver


Prema proceni policije, na Slaviji se 23. maja desio samo još jedan u nizu (pro)studentskih protesta (34.300 građana). Prema proceni Arhiva javnih skupova (AJS), to isto okupljanje bilo je vicešampionsko u ovom veku (180-190 hiljada). MUP-ov kusur od procene kreće se u predvidljivim intervalima, s još predvidljivijim prividom apsolutne preciznosti, pa je i takozvani „tačkasti softver“ postao predmet podsmeha. Međutim, da li je ideja takvog softvera sama po sebi besmislena? Tom pitanju posvećujemo majski „Unatrag“.

 

Kad Vučićević sabere dva i dva

Zahvaljujući protestu „Ti i ja, Slavija“ dobili smo, između ostalog, i jedan od najzabavnijih primera neposredne provere podataka u istoriji srpskog interneta. U viralnom video-klipu najpre vidimo ekran TV-a i Dragana Vučićevića kako sabira tri broja na osnovu slika prema kojima Slavija deluje poluprazno. Potom se kadar u realnom vremenu prebacuje s TV-a na terasu, odakle puca pogled na nepreglednu masu okupljenih.

Pošto snimak svojim šekspirovskim obrtom prosto traži gledanje „na ripit“, radoznali gledalac će u nekom trenutku možda obratiti pažnju i na detalje slika koje Vučićević pokazuje. Iako ne znamo kako se tačno zove popularni „tačkasti softver“ koji policija navodno koristi, nije isključeno da on zaista postoji i da su „rezultati“ dostavljeni direktno Informeru, istim putem kao i detalji različitih prisluškivanja, hapšenja i istraga. Glave su na ovim snimcima obeležene zelenim tačkama, a rezultat je prikazan u gornjem levom uglu.

 

Softveri za praćenje broja ljudi

U prodavnicu je ušao muškarac star oko 33 godine. 25 sekundi kasnije, iz prodavnice izlazi mlađa žena s detetom. U prodavnici je sada sedmoro ljudi, prosečne starosti 40 godina. Savremeni softveri, bazirani na „pametnim“ kamerama, mogu da kreiraju izveštaje o kretanju ljudi do takvih detalja. Ipak, nije isto ako vam kamera precizno pokriva čitav prostor (kancelariju, vrtić, dvorište, pešački prelaz) i kada ste suočeni s ogromnim brojem ljudi koje nikako ne možete uhvatiti u jednu fotografiju, čak ni pomoću drona.

Budući da veliki skupovi privlače veliku pažnju, i tehnološke kompanije se utrkuju koja će ponuditi preciznije rešenje. Kenon, na primer, predstavlja soluciju s kamerom koja, postavljena na visinu od 20 metara, pokriva i do 7.000 kvadratnih metara površine. Navodi se da će ispravno prebrojati ljude bez obzira na nagib i na to kuda se kreću, a sistem označavanja „glava“ pomoću tačaka veoma podseća na slike sa Informera.

Za razliku od koncerata ili utakmica, gde se broj okupljenih može proceniti i na osnovu prodatih / očitanih ulaznica, postoje skupovi na kojima je takva računica nemoguća. Na primer, u Saudijskoj Arabiji se zbog verskih okupljanja u Meki s više od dva miliona posetilaca testiraju različiti modeli merenja, a zajedničko im je da podrazumevaju veliki broj pojedinačnih snimaka. Grupa naučnika iz SAD i Australije poredila je dostupne modele za velika okupljanja: zaključuju da su metode zasnovane na detekciji lica i tela nepouzdane u uslovima niske rezolucije, zaklanjanja ili ekstremne gužve.

Sve to nas dovodi do zaključka da je prebrajanje desetina hiljada ljudi izuzetno složen zadatak, gde ćete čak i uz najbolju volju, pa i uz kombinovanje nekoliko metoda, morati da date i neku ogradu. U tom svetlu, indikativno je da smo od AJS rezultate uvek čekali znatno duže nego od MUP-a, kao i da su procene AJS uvek bile mnogo opreznije od MUP-ovog ekspresnog „brojanja u glavu“.

 

Nije do softvera?

Softver sam po sebi možda i pristojno obavlja zadatak. Međutim, pitanje je kakav mu input obezbeđujemo i kako tumačimo dobijene rezultate. Ako u startu znamo da nas u igri velikih brojeva, tj. na terenima koje ne može pokriti jedna kamera, čekaju ozbiljna ograničenja, fer pristup bio bi da se na ta ograničenja što bolje odgovori i da se limiti što transparentnije saopšte. Umesto toga, na Informerovim slikama vidimo da su nastale u 17.30, što je pola sata pre zvaničnog početka skupa. Proces koji je sam po sebi osetljiv u startu je diskreditovan – kako odabirom nepoštenog tajminga, tako i skromnom količinom inputa.

Na sve to se nadovezao i Vučićevićev zamenik Dejan Vukelić, koji je – u nameri da ospori procene AJS – objavio mapu Beograda koja s Beogradom nema nikakve veze. Istini za volju, nisu ostali dužni ni simpatizeri protesta, koji su iznova širili izmišljene izveštaje mobilnih operatera o broju korisnika prisutnih na Slaviji.

A kakva je budućnost „tačkastih softvera“ u Srbiji? Čak i ako ih jednog dana preuzme neko čestit i precizan, postojeći imidž teško će biti neutralisan. Do tada, sasvim je jasno zašto je moguće da policija papreno plati softver, da se rezultati potom ekspresno dopreme čitavoj mreži prorežimskih medija, a da čitavu tu skupu operaciju poruši jedan viralni snimak čije su kreiranje i distribucija koštali tačno nula dinara.

 

Najčitanija analiza

Tokom prethodnog meseca čitaoci Tragača najviše pažnje posvetili su tekstu o poreklu imena hantavirusa. Na društvenim mrežama pojavila se teorija o tome da „hanta“ u reči hantavirus na hebrejskom znači prevara, laž ili besmislica što potom implicira da je sam virus prevara ili neka vrsta jevrejske zavere. Kako bismo proverili istinitost ovog navoda kontaktirali smo sa tri profesora hebrejskog jezika i zaključili da je zapravo ova teorija besmislica. Detaljnije o tome čitajte u našoj analizi:

„Hanta“ u reči „hantavirus“ nema veze sa hebrejskim jezikom

 

Stefan Janjić, FakeNews Tragač

Ukratko

TOP 5 – NAJČEŠĆE LOKACIJE MANIPULACIJA