Baterije su svuda oko nas. Kako težimo da eliminišemo što veći broj nepotrebnih kablova iz našeg okruženja, sve više uređaja koje koristimo postaju bežični. Oni ne bi mogli da funkcionišu bez kablova da u sebi ne sadrže baterije. Logičan zaključak bio bi da se onda u baterijama čuva električna energija koja omogućava funkcionisanje uređajima. Međutim, nije baš tako.
Samu električnu energiju nije moguće nagurati u bateriju, ali je moguće u bateriji izazvati reakciju koja će tu električnu energiju stvoriti. Postoje različite vrste baterija, ali sve one funkcionišu na manje-više sličan način: unutar same baterije čuva se hemijska energija uz pomoć koje se stvara električna energija. Ta električna energija se potom ispušta i čini mogućim rad našeg sata, mobilnog telefona, daljinskog ili zvučnika.
Baterija se sastoji od tri glavna dela: anode, katode i elektrolita. Anoda i katoda predstavljaju terminale načinjene od različitih vrsta hemikalija, uglavnom metala. Elektrolit je supstanca koja sadrži slobodne jone i predstavlja provodnik energije između dva terminala. Električna energija u bateriji stvara se tako što anoda (negativni terminal) ispušta svoje elektrone i oni se sa jonima iz elektrolita prenose do katode (pozitivnog terminala). Katoda prihvata elektrone i tako se zatvara kolo njihovog prenošenja. Ove dve reakcije se dešavaju istovremeno i tako nastaje električna energija.
Gorenavedeni proces je jednosmeran i može se obavljati samo dok u bateriji postoje reaktanti. Takve baterije su jednokratne. Međutim, u našim laptopovima i brojnim drugim uređajima imamo drugačije, punjive baterije. One mogu da prime električnu energiju iz spoljašnjih izvora, što znači da su u sposobnosti da obrnu proces prenošenja energije u bateriji. Kod punjivih baterija, spoljašnji izvor energije zapravo dovodi elektrone do anode, a uklanja ih od katode stvarajući tako pomenutu obrnutu hemijsku reakciju.
Postavlja se pitanje zbog čega i dalje uopšte koristimo jednokratne baterije ukoliko u praktično sve uređaje možemo ugraditi punjive baterije? Odgovor leži u tome što jednokratne baterije imaju niži nivo samopražnjenja od punjivih, pa ih možemo čuvati duži period a da one ne izgube na svom kapacitetu. Punjive i jednokratne baterije predstavljaju dva glavna tipa baterija, ali baterije možemo još razlikovati i prema primeni. U tom smislu, postoje rezervne ili bekap baterije, biobaterije, baterije za električna vozila i mnoge druge.
Pored ovih klasifikacija, baterije još delimo i prema vrstama. Ovo se uglavnom odnosi na materijale od kojih su sačinjene. Nama najpoznatije baterije, koje zapravo najčešće koristimo, jesu litijum-jonske, odnosno tzv. Li-ion baterije. One spadaju u grupu punjivih baterija, a kada su devedesetih godina prošlog veka stupile na komercijalno tržište zbog svoje izdržljivosti praktično su omogućile revoluciju različitih mobilnih uređaja. Ipak, metod funkcionisanja ove baterije suštinski se ne razlikuje od funkcionisanja svih drugih punjivih baterija. Glavna razlika je u materijalima koji se koriste za anode i katode, te elktrolit.
Ivan Subotić i Tijana Femić Bumbić, FakeNews Tragač