Da li su robovi sagradili egipatske piramide?


Zamislite da ste turista koji jaše na konju u egzotičnoj zemlji, neočekivano se spotaknete i time nenamerno doprinesete razbijanju jedne zablude koja je bila na snazi nekoliko milenijuma. Nešto slično se pre više od trideset godina dogodilo u Gizi, kada je jedan od turista zapeo o zid za koji će se kasnije ispostaviti da je grobnica.

Zahvaljujući ovom događaju pronađeno je naselje, namenski sačinjeno za radnike koji su gradili piramide na ovom području. Daljim istraživanjima je utvrđeno da piramide nisu gradili robovi, kako se dugo smatralo, već slobodni radnici, zanatlije i državni službenici, koji su bili posebno dobro hranjeni i tretirani.

Brojna znanja o antičkim vremenima potiču od grčkog istoričara i geografa Herodota. Međutim, ovaj pionir među istoričarima zapisao je i mnoge priče koje su se u naknadnim istraživanjima ispostavile kao netačne. Upravo je „otac istorije“ glavni krivac za postojanje zablude vezane za graditelje piramida u Egiptu, s obzirom na to da je tvrdio kako je 100.000 robova radilo u smenama tokom dvadeset godina izgradnje jedne egipatske piramide. Herodot je ne samo preterao s brojkom, već je na ovaj način i kreirao mit koji je preživeo do 20. veka, kada je dodatno propagiran kroz holivudske filmove.

Bivši egipatski ministar turizma i antikviteta Zahi Havas izjavio je da sva novija otkrića pokazuju da su u pitanju bili plaćeni radnici. Havas je rekao da su graditelji poticali iz siromašnih egipatskih porodica sa severa i juga, kao i da su bili poštovani zbog svog rada – oni koji su umrli tokom izgradnje bili su počastvovani činom sahranjivanja u grobnicama blizu svetih piramida svojih faraona.

Jedno od zanimljivijih otkrića iz ove oblasti je i drevni papirus zvaničnika Merera koji opisuje rad na transportu krečnjaka od Tura do Gize. Merer je predvodio posadu od oko 40 ljudi koji su putovali sa jednog kraja zemlje na drugi, dostavljajući robu preko Nila. Merer u svom dnevniku pominje i „plemenitog Ankh-hafa“, za kojeg se znalo da je polubrat faraona Keopsa i koji je identifikovan kao nadzornik prilikom izgradnje Velike piramide.

Ipak, robovi iz Nubije, Libije i Sirije su najverovatnije radili u kamenolomima i rudnicima. Međutim, njima po svoj prilici nije bilo povereno da stvaraju objekte poput piramida, koje su Egipćani smatrali svetim i koje su služile kao grobnice faraona.

Do danas je razrešena većina misterija vezanih za samu tehniku izgradnje piramida, mada određene manje nejasnoće i dalje postoje. Na primer, iako se stručnjaci slažu da je neka vrsta džinovske rampe morala biti korišćena u izgradnji viših nivoa, nije utvrđeno o kakvoj se rampi tačno radilo. Procenjuje se da je za izgradnju jedne piramide bilo potrebno dvadesetak godina, uz radnu snagu od oko 20.000 ljudi, koji su obavljali neki oblik nacionalne službe.

Naravno, sve ove tvrdnje bi trebalo posmatrati iz perspektive trećeg milenijuma pre nove ere i jedne robovlasničke države kakav je bio Egipat, gde su se ljudska i radnička prava posmatrala značajno drugačije nego danas.

Đorđe Majstorović, FakeNews Tragač

Ukratko

TOP 5 – NAJČEŠĆE LOKACIJE MANIPULACIJA