13/02/2025
Ne, osnivač Fondacije Tate Novosađani nije uhapšen zbog droge
Čitalac nam je prijavio vest portala NS uživo u kojoj se navodi da je jedan od osnivača humanitarne Fejsbuk grupe „Tate Novosađani“ uhapšen zbog droge, dok je…
Odrastanje u 21. veku se po mnogo čemu razlikuje od odrastanja u prošlom stoleću, ali jedna stvar je izgleda ostala ista: roditelji i dalje svojoj deci savetuju da ne ulaze u vodu bar pola sata ili 60 minuta nakon jela.
Deluje da je roditeljska briga o plivanju nakon obroka bila rasprostranjena još početkom 20. veka, budući da u Priručniku za izviđače Amerike iz 1911. godine piše da mnogi mladi plivači prave grešku time što ulaze u vodu prebrzo nakon jela jer na taj način onemogućavaju stomaku i digestivnim organima da se posvete varenju hrane, što u konačnici dovodi do kongestije i grčeva u stomaku.
Slična, ali obrnuta ovom objašnjenju jeste teorija prema kojoj su mišići ti koji nakon jela bivaju uskraćeni za neophodnu krv jer ona tada odlazi u digestivni trakt, što izaziva grčeve u ekstremitetima.
Tačno je da otprilike četiri sata nakon unosa hrane telo troši kiseonik i energiju na proces varenja i time ostavlja manje kiseonika i energije za druge radnje poput kretanja ili uklanjanja mlečne kiseline nakupljene u mišićima. Ipak, radi se o količinama koje nisu dovoljno velike da ugroze pravilan rad mišića na rukama i nogama.
Takođe je tačno da intenzivan fizički napor preusmerava protok krvi od digestivnih organa prema koži i mišićima ruku i nogu, što može izazvati mučninu kada je hrana samo polusvarena. Međutim, intenzivan fizički napor o kojem je u ovom slučaju reč neuporediv je sa naporom kojem se rekreativni plivači izlažu na moru ili bazenu, budući da su studije koje su do ovih zaključaka došle vršene na sportistima koji su učestvovali u izuzetno iscrpljujućim aktivnostima – trkama na duge staze ili čak triatlonima.
Imajući to u vidu, ne čudi što na sajtu Američkog crvenog krsta stoji da trenutno nijedna veća medicinska ili bezbednosna organizacija ne daje preporuke da se sačeka sa plivanjem nakon jela. „Plivanje u roku od sat vremena nakon konzumiranja hrane kod odraslih i dece, rekreativnih ili takmičarskih plivača ne uvećava rizik od utapanja“, zaključak je Crvenog krsta.
Šta onda uvećava rizik od utapanja? Uostalom, 300.000 ljudi godišnje izgubi život na ovaj način, od čega su skoro četvrtina deca mlađa od pet godina, što nesumnjivo doprinosi tome da se mit o potencijalno opasnom plivanju nakon jela održi.
Među faktorima koji uvećavaju rizik od utapanja kod dece Svetska zdravstvena organizacija navodi njihovu nedovoljno razvijenu sposobnost procene rizika, nedovoljno razvijene plivačke veštine i nedostatak nadzora odraslih.
Osim uzrasta, pol je još jedna demografska kategorija u kojoj je stopa utapanja nesrazmerno zastupljena. Ona je više nego dvostruko veća za muškarce zbog njihove veće sklonosti ka rizičnijem ponašanju poput plivanja nasamo i konzumiranja alkohola pre plivanja nasamo ili vožnje čamcem.
Prema tome, nisu puni stomaci ti koji su opasni po plivače, već nemarne glave – njihove ili njihovih staratelja.
Predrag Mijatović, FakeNews Tragač