Čitali smo: „Civilizovani do bola“ Kristofera Rajana


Dečaci Fuegija Basket i Džemi Baton plovili su ka rodnoj, Ognjenoj zemlji u Argentini, vraćajući se sa putovanja tokom kog su se upoznali sa dostignućima civilizovanog, engleskog sveta. Njih dvojicu je iz rodnog plemena oteo kapetan Robert Ficroj u želji da im pokaže „civilizovan način života“. Trebalo je da, po povratku, Basket i Baton prenesu svojim sunarodnicima nova znanja. Međutim, kada je godinu dana nakon povratka Ficroj pronašao jednog od dečaka i upitao ga da li želi da se vrati u Englesku, dobio je za njega iznenađujuć odgovor. Dečak nije „ni najmanje želeo da se vrati u Englesku“ jer je bio srećan s „mnogo voća“, „mnogo ribe“ i „mnogo ptičica“.

Zbog čega dečake koji su odrasli u plemenskoj zajednici nije zaintrigirao civilizovan način života? Da li je savremena civilizacija zaista toliko napredna kakvom je najčešće smatramo? I konačno, kolika je cena napretka koju svakodnevno plaćamo? Ovo su samo neka od pitanja na koja u svojoj novoj knjizi „Civilizovani do bola“ odgovara američki pisac Kristofer Rajan. Zastupajući tezu o tome da su preistorijske lovačko-sakupljačke zajednice ljudi živele znatno spokojnije i bolje od modernog čoveka, Rajan se suprotstavlja tezi o „neporecivom napretku“ civilizacije. Nova Rajanova knjiga našim čitaocima dostupna je u izdanju Lagune (prevod Tatjane Bižić).

 

Da li su ljudi u preistoriji živeli u neprekidnom ratu?

Rajan se suprotstavlja tezama britanskog filozofa Tomasa Hobsa, koji je smatrao da su necivilizovani ljudi pre nastanka države živeli u svetu u kom „vlada samo neprestani strah, pogibija od nasilne smrti”, a „ljudski život je usamljenički, siromašan, prljav, težak i kratak”. Za Rajana su ovakve teze „pogrešne, neispravne i neistinite”, a smatra da su obezbedile i korisno opravdanje za kolonijalističke poduhvate iz kojih je rođen savremeni svet. Sa druge strane, kanadsko-američki psiholog Stiven Pinker bliži je Hobsovom viđenju sveta i smatra da su u preistoriji „hronične pljačke i gloženja karakterisale život u prirodnom stanju”.

Аntropolozi specijalizovani za proučavanje ljudskih zajednica pre nastanka poljoprivrede Dag Fraj i Patrik Soderberg ne slažu se sa Pinkerovim tvrdnjama. „Nigde u stvarnim podacima (o lovcima-sakupljačima) nije moguće pronaći primere smrtonosnih prepada radi odnošenja trofeja, prigrabljivanja moći, prisvajanja zaliha hrane, pojilišta, lovišta…”, smatraju njih dvojica. Autor knjige „Civilizovani do bola” na to dodaje i da su „izvitoperene činjenice” o nasilnosti lovaca-sakupljača Pinkeru samo poslužile kao argument za glavni narativ jedne od njegovih knjiga u kojoj zastupa tezu da „mi danas živimo u možda najmirnijem dobu od kada naša vrsta postoji”, te da je „nasilje opadalo s proticanjem dugih vremenskih raspona”.

Dag Fraj navodi kako „arheološki dokazi sa svih strana sveta pokazuju da rata jednostavno nije bilo za vreme ogromnog dela ljudskog postojanja”. Oni, baš suprotno, sugerišu kako je „rat nastao, despoti se izdigli, nasilje se rasprostranilo, ropstvo procvalo, a položaj žena strmoglavo nazadovao” kada su ljudi prešli sa lovačko-skupljačkog načina života na život u stalno naseljenim mestima koja su se izdržavala od poljoprivrede. Iz svega toga, Rajan zaključuje da je civilizacija zapravo „ishodište najorganizovanijih ljudskih nasilništava”, a ne njihov dželat. Sve dok ljudi nisu kreirali koncept privatne svojine koji je došao s nastankom poljoprivrednih, stalno naseljenih društava, nije ni bilo potrebe za ratovima, otimanjem tuđeg ili klasnim razlikama.

Cena napretka

Premda je gotovo cela Rajanova knjiga posvećena razbijanju mita o tome da su ljudi u preistoriji živeli lošije od ljudi danas, i sâm se morao složiti sa činjenicom da je moderna civilizacija ipak iznedrila mnoštvo korisnih alatki u oblasti medicine, infrastrukture ili tehnologije. Međutim, on u isto vreme objašnjava i da je do većine problema današnje civilizacije došlo upravo zbog njenog napretka.

Autor nas podseća da trećina američke dece pati od težih ili lakših oblika gojaznosti, a čak 54 miliona Amerikanaca od predijabetesa. Zatim, tu je 24 miliona odraslih Amerikanaca koji pate od posttraumatskog sindroma, uglavnom izazvanog brojnim ratovima koji se u modernom dobu vode bez prestanka. Rajan priznaje da hrane proizvodimo više nego ikad, ali skreće pažnju na to da je njena hranljiva vrednost u najmanju ruku, upitna. Drugim rečima, prema njegovom mišljenju, većina bolesti koje (uspešno) lečimo zadesila nas je upravo zbog našeg napretka.

Autor, recimo, smatra da je isticanje hirurških zahvata i antibiotika kao oličenja napretka koji nam poboljšava život, jednako hvaljenju sigurnosnih pojaseva i vazdušnih jastuka u automobilima, bez spominjanja „da naši drevni preci nisu bili ni u kakvoj opasnosti od automobilskih sudara”. Ako je napredak kriv što smo bolesni, nesrećni, premoreni od posla, poniženi i uplašeni, šta nam onda on vredi?”, pita se Rajan.

Napredak po sistemu pokušaja i pogrešaka

Međutim, ako je hvaljenje antibioticima i bajpasom jednako hvaljenju sigurnosnih pojaseva i vazdušnih jastuka ljudima koji ne poseduju automobile, nije li onda fer istaći da isti ti ljudi bez automobilа nisu mogli ni da se prevoze od mesta do mesta brzinama većim i od sto kolimetara na sat? Autor knjige „Civilizovani do bola” možda ima pravo kada navodi koje nam je sve „boljke” sâm napredak doneo, ali često propušta da napredak shvati kao neminovan proces tokom kog se načinjene greške i ispravljaju. Cilj kreatora automobila sigurno nije bio da ljudi ginu u saobraćajnim nesrećama, već da brže i jednostavnije putuju. Kada su se saobraćajne nesreće pojavile, pokušali smo da ih što više neutrališemo novim izumima poput sigurnosnih pojaseva i vazdušnih jastuka.

Takođe, autor se olako upušta u odbranu sopstvene teze da su ljudi u primitivnim zajednicama živeli bolje i spokojnije nego danas. Studije kojima se služi kako bi pobio argumente istraživanja koji se ne poklapaju sa njegovim stavovima baziraju se na dokazima uglavnom prikupljenim iz posmatranja plemena lovaca-sakupljača koja navodno i danas žive po istim, primitivnim obrascima. Ipak, sa tolike vremenske distance teško je tvrditi da se život današnjih plemena nije izmenio hiljadama godina, samo zato što i danas, u odnosu na modernog čoveka, deluju primitivno. Kada je određeno pleme, recimo, izumelo nož, neko se verovatno i posekao, što je bila direktna posledica njihovog (ograničenog) napretka.

Ivan Subotić, FakeNews Tragač

Ukratko

23/11/2023

Ne, tetovaža Ane Stanskovski nije trajna

Portali B92, Blic, Kurir, Luftika i Nportal objavili su viralnu priču o influenserki Ani Stanskovski, koja je istetovirala ime svog dečka na čelu. „Mnogi su bili u…

TOP 5 – NAJČEŠĆE LOKACIJE MANIPULACIJA